Zivot je vazan

 

Noć je na izmaku, zora rudi; a usnuli mladić se budi.

Trlja oči svoje snene da odagna tamne sene.

Kiša ne staje i dalje lije, kao da neki nemir krije.

Trže ga strašan zvuk koji zaguši potoka huk.

U trenu oči otvori i kraj prozora se stvori.

Pod njim bujica žuti,

nema kuće preko puta.

Iz daljine se krik prolomi da i gvozdeno srce slomi.

Život je vazan jedino; zgrabi pismo dedino,

uze sliku oca, majke i prsten nasledjen od bake.

Doma njegovog nema više, sprale su ga prolećne kiše.

Ostade mu samo uspomena na juče,

danas ga tuga i čemer muče;

ali nada za bolje sutra reče:

“ Ne smeš se predati moj čoveče. „

Andrea zivi na Novom Beogradu i ima 17 godina. ❤

(na snimku u trenerci sa zekinim usima :))