Ovaj tekst treba da posluži isključivo za zabavu blogera i blogerki sa date nam platforme.

Molim da isti ne čitaju moje kolege, rodbina, srca moja u školici a ni jedinac kod kuće

…Ovih dana u stvarnom životu radim nešto što žene iz mog okruženja ne rade uopšte. Rezervisano je isključivo za muškarce i to sa povelikim…apetitom. Nekada ranije, jedna drugarica, čuvena i deklarisana feministkinja mi je rekla da ako to rešim, da uradim, što radim, obavezno obnarodujem, da me žene podrže. Obnarodovala, brže bolje, transparentno vrlo. Muškarci ćute smerno, a žene…Čitav red…mi prilazi sa komentarom, da to što radim ne dolazi u obzir. I da me ni jedna neće podržati. Feministkinja, inače dama znatne pozadine za koju nisam najsigurnija gde joj se tačno nalazi… Ni abera.

Ali, neću da hranim gladne iz stvarnog života, kad je i ovde, na WordPressu zabavno.

Znate, u stvarnom životu se mnogi ne bi usudili ni da mi priđu previše blizu. Osoba sam koja jasno stavlja do znanja sve. Piše mi na vrh nosa. (Što ne znači da sam apsolutno autoritativna. Pre, često, autistična, na žalost.)

Internet dopušta bliskost bez granica. I u pozitivnom i u negativnom smislu.

Ovde, među blogerima, ima jedna blogerka, koja je na popularizaciji mog lika i dela učinila više, nego iko moj. Čitam je poslednjih sedam, osam meseci, potpuno zabezeknuta gomilom prostakluka, jeftinih metafora i banalnosti u svojim tekstovima u kojima, kao u okrenutom ogledalu, često nalazim sebe. Mislim, ako ima još koja blogerka iz Zemuna, mojih godina, tekstova i performansi, jbg. možda sam prešicala. Ali i da jesam…Ko ga (je) jebe. Inače sam ja pod punim imenom i prezimenom, a ona nije. (To je ono kad pritiskate crveno dugme i lansirate nuklearnu raketu iz svemira)!

Zvaću je gaga (onomatopeja guske). Piše o poštenju, (ko o čemu), zadnjicama, krugovima ( to joj je filozofska, ali i ljubavna tema). Ponekad plače zbog neuzvraćene ljubavi. (koristi ah, oh, uh)

Nije se udavala, 100 posto, znam iz pouzdanog izvora. Čini mi se da je to sve u stvari, oko muškaraca, ali ne mogu da garantujem.

Jedno vreme sam je skinula sa liste čitanja, pa sam je vratila. Ono. kad ti se nešto gadi, ali opet buljiš u to.

Jebi ga, i mi zmajevi ( kineski, metalni) imamo dušu i mane. Pišem o lepoti i umetnosti, a ono….Bljujem. (Noćas sam loše sanjala, moram ovo da napišem, prosto moram. Treba večeras da napišem lep tekst, pa da izbacim blato iz usta).

Pošto joj je blog zaštićen, u poslednje vreme, nisam je čitala. Juče ga je otvorila…I vidim, bila kod mene u kraju, kaže na Lidu, pa udarila …O moj bože…

A ja danas bila na Dunavu. Puna reka ptica, pa rekoh, da podelim recept za punjenu gusku sa njom, žali se, da se osušila.

  • Gusku operite i osusite. Podrezite joj krila i odrezite repic, i sve masne delove koje mozete izdvojiti.  Za punjenje na malo ulja poprzite luk i dodajte iznutrice ( srce, jetra ), par minuta uz mesanje na srednje jakoj vatri. U posebnu posudu stavite na kockice narezan hleb, poskropite ga sa malo vine i malo vode, pa dodajte luk sa iznutricama i sve zacine.

    Dobro promesajte.

    Gusku prvo dobro nartrljaje solju iznutra, pa punite nadevom i dodajte na cetvorine izrezanu jednu jabuku i jednu narancu. Zatvorite ju iglama ili zasijte. Krila i noge povezite uz telo. Sada gusku dobro natrljajte solju izvana. Pecnicu zagrijte na 180°. Stavite dublju posudu punu vode na dno pecnice, a gusku stavite na resetku prsima prema gore i pecite tako oko 45min. Tek na kraju, nakon 4-5 sati, izvadite posudu sa vodom i premazite gusku solju otopljenoj u malo vode. Pecnicu zagrije na 160° i pustite da se napravi korica ( oko 20 minuta).

    Inače, ja sam danas na reci jela somića i šarana. A sutra ću da spremam šumsko pile. Guske ne volim. I ovako lepo pripremljenu bi je, kao i njen blog, bacila u đubre.