stopala stalno krvava,
moćni talas inspiracije,
vrtoglavi stroboskop uperen u nebo,
ili bušilica u srcu tame,
čežnja ogromna.
Vavilonska kula na koži,
u krvi, noktima, kosi, kostima.
Kloaka sveta, lepota moćna. Neporeciva.
Poznajem reči kao korake.
Vavilonska kula od književnog
precizno šarlatanskog,
hirurškog, mesarskog, ratna ikonografija
u vreme kada bih samo ljubav vodila.
Umetnost. Biblioteka.
La Divine Comedie.
Strune, dimenzije, višeznačnost, pomeranja, metafore.
Hiperbola do bola.
Išao si gde si hteo.
Da nigde se ne pomeraš.
Tebi, što bez publike više ne možeš.
Kao da ona večnosti svedoči.
Sve je taština i muka duhu.
Mnoge reči su već zapisane.
A da poeziju pišem, više neću.
Jer, samo labudovi pevaju umirući,
a moj je svet stvoren među zvezdama.
8 маја, 2016 at 2:12 AM
ovu sam pesmu napisala ima tome…pa sam je sto puta prepravljala. konačno je sela
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 маја, 2016 at 12:16 PM
Ima u tome…
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
8 маја, 2016 at 8:32 PM
ima.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 маја, 2016 at 5:51 PM
Ima tome…ima u tome…svojevremeno napisah i prepravljah pesmu, ime joj LABUDOVA POLAPESMA…pa ako je komentar, neka bude delic:
A njima začudo
Na pesmu liči
Pogibelj naša
U njihovoj priči
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
8 маја, 2016 at 8:32 PM
idi bre…pa Ti si izvorna pesnikinja. kako da ja sva od proze pevam poeziju. eto. odričem je se, još jednom.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 маја, 2016 at 10:10 PM
E, a od izvora dva putica 🙂 Sjajna si ti!
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
9 маја, 2016 at 5:41 AM
pocrveneh rano ujutru.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person