Da će se o Ivanu Bašiću, perspektivnom pijanisti, svežem diplomcu FMU u Beogradu, u klasi prof. Nevene Popović tek pričati, napisala sam pre dve godine, kada sam ga u svojim tekstovima prvi put pomenula. Ovih dana umetnik se sprema  za nastavak školovanja kod čuvenog muzičkog pedagoga Konstantina Šerbakova. Krajem juna sam ga slušala poslednji put u ovoj sezoni 29. juna na koncertu mladih pijanista FMU u sali filharmonije u Beogradu.

Filharmonija 13

Osim mladog Bašića, nastupali su Enike Gereg i Andrija Mamutović, oboje doktoranti FMU. Enike u klasi prof. Ninislava Živkovića, Andrija, prof. Aleksandra Serdara.

Žao mi je što nemam snimak sa koncerta. Nisam muzički pedagog. Moj muzički ukus je ponekad diskutabilan i svodi se na radost pred večerašnjim koncertom na EXIT.  Fotografija koju sam postavila je iz privatne arhive porodice Bašić. Ivan Bašić ne voli da objavljuje muzičke snimke na internetu, smatra da još nije vreme za to.

Razlog pisanja ovom tekstu je gorak ukus u ustima, osim užitka u muzici, jer ne mogu da zaboravim još jedan ignorantski gest naše scene  sa kojim se svako ko iole ima dodira sa istinskom umetnošću u našoj zemlji sreće svakodnevno, kao da niko nije prorok u našem malom selu. I to važi za sve. To odlično znam. Bravurozan koncert je u divnoj i velikoj sali filharmonije pratilo nas…dvadesetak. Beogradska filharmonija isti nije ni oglasila. To svakako govori o politici filharmonije, a ne o mladim umetnicima.

Za kraj  umesto Bašića, a iz njegovog programa .