U prvom razredu, za drugi pismeni zadatak, đacima uvek dajem slobodnu temu. Ovoga puta, uoči Nove godine, radili smo na mašti i pričanju pravih priča, koje su podrazumevale pisanje bez uvoda i zaključka, na zadate ključne reči i zaokružene strukture. Teme su bile (imam četiri razreda prvaka) da u horor žanru napišu priče na teme Napuštena kuća, Šuma u snegu, Karaula, da u žanru bajke napišu Novogodišnju bajku, Kako smo spasili Božić i da u žanru fantastike napišu priče na teme Peščana oluja i Put u nepoznato. U skladu sa žanrom, morali su da imaju, u hororu, neočekivan kraj sa velikim žrtvama, bajku sa srećnim krajem, dok je fantastika bila potpuno otvorena. Od preko stotinak učenika, preko trideset je dobilo peticu i samo vremensko ograničenje, moje lično, me sprečava da ih sve ne prenesem na blog. Ovu priču, napisala je Luković Maja, I1 STŠ Zemun, i skoro je uputstvo onog grada utopije koga bi svi mogli da samo poželimo, posebno u ove zimske ledene i sive dane. Jer, deca će spasiti svet.

PUT U NEPOZNATO

Pustolov sam. Znaš li ti to? Prošla sam mnoga mesta i videla razne ljude. Neki su govorili čudnim jezicima. Reči sam pamtila samo kada su lepe, koje se pamte kao zalogaj dobrog kolača ili parčeta torte. Ostaje samo sladak ukus koji se razliva po nepcu, kao onaj, od prvog zalogaja.

Pričaću Vam o najlepšoj zemlji. 

U nju se teško stiže, samo avionom može. Okružena je morem, jer samo odabrani mogu ući u njene luke. Obrasla je zelenilom, a u njoj su male, drvene kuće čija gradnja ne odstupa od onoga što bi joj i priroda sama pružila. Sve se uklapa. U malim kućama, žive mali, obični ljudi, koji su vredni, malo jedu, puno rade i zdravi su. Jako dugo žive, jer im priroda to daruje. Daje im zdravlje u zamenu za poštovanje koje joj ukazuju. Reke su je prošarale svu, sa planina se spuštaju munjevito u podnožja, noseći ribu. Samo ribu i jedu. Drugo meso je nepotrebno. U svakoj kući su i muzički instumenti. Jako je važno biti raspevan, jer pesma donosi radost porodici. Noću, pre spavanja, nakon večere, porodica se okuplja i zabavlja na svoj način, pesmom i filmovima. Ovi mali, vredni ljudi ne nose skupu odeću, previše su veličanstveni u svom karakteru da bi se kitili ružnom odećom jarkih boja. Sve je uklopljeno u prirodu. 

Ako želite da posetite ovu zemlju, setite se, to možete samo avionom, ili morate biti baš dobri plivači. Čak i tada nije sigurno, da ćete biti primljeni. Ako put nađete, ne smete ga drugima reći. Svako mora put sam da nađe. Jer, samo najbolji pustolovi mogu da stignu tako daleko.

Kaže moj sin, koji je upravo stigao iz škole. Odlično. Imaginarna, jel da? Mene podseća na Island.

A Vas, na šta Vas podseća?