Lingvistu Vlada Đukanovića sam prvi put slušala pre dosta godina na nekom seminaru o jeziku i našim užbenicima za srpski jezik u Petnici. Bila sam očarana, jer sam prvi put čula da neko, a ne samo ja, koja sam bila novosadski student i postdiplomac, smatra da je gramatika koju moramo da koristimo u srednjim školama nešto što je previše za iste, te da je taj ogroman udžbenik pre svega namenjen studentima, a ne srednjoškolcima. Bila sam očarana njegovim inovativnim odnosom prema udžbenicima, posebno kada sam videla slovenačke, na istom seminaru, koji akcenat u osnovnoj školi stavljaju na književnost, a u srednjoj na gramatiku. Svima, pa i široj javnosti, poznato je, da je u našem obrazovnom procesu obrnuto. Uvek sam smatrala da učenici prvo treba da zavole književnost i čitanje kao fantastičan proces analize, sinteze, asocijacija, mišljenja i povezivanja, pa da se onda bave jezičkim pravilima i izuzecima kojih je u našem jeziku, laički rečeno, više nego pravila. Bila sam očarana, jer je čovek imenovao stvari, vrlo precizno. U našem obrazovanju, to je retka osobina, dragocena.
Cela ova ujdurma oko Cecinih stihova u radnoj svesci za peti osnovne, a koji će po svemu sudeći biti izbačeni iz iste, navela me je na ovaj komentar. Đukanović govori o popularnoj kulturi, neophodnoj da se nađe kao primer u udžbeniku, kao vežba jezika koji se svakodnevno menja, jutros na Jutarnjoj Prve televizije vrlo jasno imenujući bekgraund popularne pevačke zvezde Cece, tačnije Arkana, njenog muža, kao odličan primer koji deca poznaju i lako će ga zapamtiti.
Pedagogija koju ja poznajem iz skoro dvadesetogodišnjeg rada sa decom i desetogodišnjeg rada u medijima, mi kaže da ne postoji dobar primer, ako je nosilac tog primera neko ko manifestuje cele devedesete. Kod mene na časovima se priča o popularnoj kulturi, ali nikad onoj koja dolazi sa ružičaste. Valjda smo tu, da deci pokažemo i neku drugačiju bolju i svetliju kulturnu matricu, pa bila ona i u sferi popularne kulture.
Današnja rasprava oko toga šta treba da bude primer za vežbu maternjeg jezika klincima (smatram da se ne može olako davati primer iz popularne kulture ovog tipa ni slučajno i da je reč o skandaloznom i nepromišljenom potezu esktravagance) me je podsetila da je moj omiljeni digitalni strateg Lazar Džamić postao deo tima Saveta za kreativne industrije države. Pre neki dan podneo je svoje predloge istom. I koliko svim srcem stojim uz njegove prve dve tačke predloga, posebno kao neko ko je prošle godine bio predavač na Novim tehnologijama u obrazovanju, toliko me je našla zapitanu, tačka broj četiri: Ukrašavanje srpskih ambasada i kulturnih centara u svetu slikama naših poznatih imena iz kreativnih industrija: muzičara, dizajnera, pisaca, stručnjaka za robotiku i slično… meka moć na delu. Marina Abramović, Dejan Sudjić, Nemanja Radulović, Vasil Hadžimanov, Bjela iz Senki na Balkanom, karakter iz Nordeusove igre itd… Ne samo manastiri i šljive.
Moja zapitanost raste i prelazi u veliku dilemu – ko su ljudi koji u vremenu mrvljenja i kraja istorije, u vremenu razuđene realiti kulture a boga mi i umetnosti, efemerno mogu da zamene večnim i nađu se, uz manastire i šljive?
Ej, Srbijo.
A onda mi padne na pamet nasilje nad ženama i kako ni jedna od nas nije pošteđena. Pa bila to i prekrasna Nataša Bekvalac, koja srećom, ima oca i novac da se pobrine da nasilnik bude kažnjen. I pored svih prostačkih komentara na njen račun.
Nema žene koja to zaslužuje.
Dvadeset prvi vek.
Ovo je ovde Balkan, da ostanem na popularnom.
3 маја, 2018 at 11:17 PM
Apsolutno se slazem postoje, znatno bolji primeri iz savremene kulture, koji sadrze moderan jezik, zargon, i estetiku mladjih populacija a opet sadrze I kvalitet, ako uzmemo Cecu za primer porucujemo mladima da u savremenoj kulturi ne postoje nista bolje.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
3 маја, 2018 at 11:18 PM
tako je. klinci skaču jako visoko ako im podigneš nivo
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
3 маја, 2018 at 11:39 PM
Skola nikada nije sluzila da ukaze na ocigledno vec da otvara vidike. Mi smo imali iz engleskoj u osnovnoj vrlo zanimljivu nastavnicu, koja je imala savremeniji pristup tako da smo cesto bar jednom mesecno ako ne i cesce birali pesmu iz pop kulture na engleskom da je obradjujemo, mi smo odlucivali koju (Primeri: Bad- Michael Jackson, Like a virgin-Madonna i slicno)
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
3 маја, 2018 at 11:18 PM
nema povlađivanja
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
4 маја, 2018 at 1:48 AM
https://pantinapitabojanperunicic.wordpress.com/2018/04/29/kad-porastem-bicu-bekvalac-devojacko-mamlaz/
Свиђа ми сеСвиђа ми се
11 маја, 2018 at 10:40 PM
kada sam tvoj tekst pročitala, napisala sam moj..
Свиђа ми сеСвиђа ми се
4 маја, 2018 at 6:38 AM
drugarima blogerima koji me prate i koje pratim ja. sa promenom meila i prelaskom na sbb izgubila sam mnoge notifikacije i ne izlaze mi uopste vasi blogovi sa novim tekstovima. polako to sredjujem. moram sve ponovo da pratim
Свиђа ми сеСвиђа ми се
5 маја, 2018 at 3:39 PM
isto se desilo i meni, a tek sada saznajem razlog, hvala ti
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
5 маја, 2018 at 8:07 PM
užas bre. mal nisam ostala bez sajta
Свиђа ми сеСвиђа ми се
4 маја, 2018 at 7:31 AM
Nekad je u Sociologiji za gimnaziju bio primer kiča i šund kulture – Suzama sam lepio tapete, kada ti ode i odvede dete.. 😀
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
4 маја, 2018 at 4:35 PM
brrr
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
5 маја, 2018 at 3:40 PM
Kad bi svi svojim učenicima ponudili ono čime ti oplemenjuješ njihove časove, gde bi nam bio kraj.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
5 маја, 2018 at 8:08 PM
apsolutno. na svu sreću ima nas
Свиђа ми сеСвиђа ми се
11 маја, 2018 at 1:58 PM
Daaa… Osim shto se, koliko sam upucena, pokazalo da stihovi u pitanju uopshte nisu Cecini. Ta chinjenica ako je tachna, chini celu diskusiju izlishnom. Uostalom knjizevna kritika ne treba da ima za kriterije moral autora kao lichnosti. Oskar Wilde, gay, bio u zatvoru; Charles Bukovski, alkoholichar, probisvet … I tako dalje, bezbroj primera u istoriji svetske knjizevnosti. Medju vrhunskim piscima ima narkomana, alkoholichara, ima fashista i ubica – ipak nishta od toga nije merilo vrednosti njihovih knjizevnih dela. Shtiti decu od takve literature bi rezultitalo u generaciji neobrazovane dece. Takva cenzura je tipichna za diktature – religiozne, ideoloshke … U islamskim zemljama Salman Rushdie je zabranjen – ocenjen kao moralno nepodoban. Sada shto se nas tiche istinski problem je da Cece i Arkani kao potom i Pink i „farme“ uopshte postoje. To ste dozvolili a sada vas brine shta deca chtaju i na chemu vezbaju gramatiku. Ali kao shto rekoh na pochetku , pokazalo se da stihovi u pitanju i nisu Cecini. Ali deca vam gledaju Pink, pa vidite.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
11 маја, 2018 at 8:37 PM
Ali nije moje da ih podržavam u gledanju ružičaste
Свиђа ми сеСвиђа ми се