„Stalno sam bio napolju. I onda vidim taj telefon košta tamo 1800 evra i kažem čaletu: „Čale, hoću taj i taj model.“ Čale mi davao pare svako veče 50, 100 evra i Jovici sam davao. On bre nekad dobije 15000 20000 dinara za veče, bele devojke, tako lepe ko ti, ali ti, ti si lepša, skupa piča, automobili, a nekad nema leba da jede pa mi traži 500 dinara. Ja mu dam, šta mi teško:“Evo ti Jovice 500 dinara“.

Tako ja tražim pare od čaleta, a on dreči: „Neču bre da dam 1800 evra za telefon“.

Ja kažem: „Nečeš“?

I odem kod keve i ona mi kupi telefon. Kod nas su sve pare kod keve. E kad sam došao, prvi sam ga u Srbiju imao. Šest meseci sam ga imao, a onda došao Safet sa istim. Još viče kako ima 128 gigagbajta ram memoriju. Ja mu kažem: „Safete, jebo te telefon, ja ga imam već šest meseci, šta se kurčiš? Hoćeš da vidiš šta je kurčenje? A?“

I razbijem telefon.

Kaže Safet:“ Crni Mikice, jesi li lud, što si razbio telefon?“

A ja ču njemu:“Može mi se brate, može mi se.“

Život je lep.