Da li sam Ti ikad pričala o mom detinjstvu?
Nisam?
Pa da, uvek je bolno. Te divne uspomene… Nekako ih čuvam za sebe. I tu vedrinu koju sam imala.
Bakina kuća je bila blizu centra, preko puta osnovne škole u Vrdničkoj ulici koja još nije imala asfalt. Leti je tuda prolazio dečko sa kravama u predvečerje, kojih sam se ja plašila i virila iza velikih drvenih vrata sa ogromnom mesingalnom bravom koju sam morala da pritisnem sa obe ruke. Dugačka kuća, na lakat, ušorena, sa maleckim, iznenađujuće malim ajnfortom, nije bio da mogu karuce sa konjima da uđu, to svakako ne. Prozori visoki starinski, visoki i plafoni, sobe namolovane, veliki bračni kreveti, ogromni, a na ormanima se žute tegle sa kompotom od dunja. Ceo nameštaj je bio secesija zlatna sa jednim ogromnim trokrilnim ogledalom koga sam se ja celo detinjstvo noću užasno plašila, uvek sklona strašnim i tajanstvenim pričama.
Mama i tata su živeli u dvosobnom stanu u centru, stan je bio u prizemlju zgrade koja još uvek postoji pored rumskog hotela, male zgrade bez lifta, sa velikom kaljevom peći koja je kasnije izvađena i u kom sam ja gledala, mislim na stan, epizode Zvezdanih staza nedeljom pre ručka, sama, posle trčeći bojeći se vanzemaljaca, kod moje majke Spasenije na supu sa rinflajšom i pohovano sa krupnim pečenim krompirima na masti, nikad na ulju.
Sneg je bio…tako kao sad. Padao je ne umarajući se, nedeljama i mesecima i uvek je velika radost bila kad se razbolim i ne moram od Spasenije nikud, pa ona može da mi priča izmišljotine svakojake i uveče da slušamo Selo veselo na radiju, a ujutru Dobro jutro deco. Tv sam gledala pet minuta pre dnevnika, crtani i još Vanglom kroz svet, Otpisane, Dimnjačara, Muzikante… Šerifa Meklauda i Zvezdane staze.
Dvorište je bilo okruženo kućom i komšijskim zidom i letnjom kujnom moje Spasenije. U dvorištu koje nije bilo betonirano, nego imalo ciglice između kojih je rasla bokvica i maslačak, bio je i bunar, jedna žalosna vrba, poljski klozet i ulaz u podrum koji je bio tako mračan i strašan da ja kao dete nikada nisam sišla u njega. U dovorištu je osim moje babe, stanovala još baba Mara i deda Kosta (bračni par) i Marina sestra Vida, svako u svom stanu.
I ta letnja kujnica je imala neki kosi pod u kome je carovao ogroman smederevac na kome je baba kuvala. Pošto sam bila jako živahna, svaki dan sam dolazila potpuno mokra iz snega, sa sankanja i držala promrzle noge u rerni velikog smederevca iz koje je baba nedeljom vadila rastezano od višanja i jabuka. Najviše sam volela štrudlu sa makom. Ponekad ćurku na podvarku i one već pomenute velike zlatne krompire na masti…Ili u čakširama.
Hrana je bila tako uspavljuljuća, tako umirujuća, tako redovna i sigurna da i danas kada sam uplašena i zabrinuta mesim. Po babinim starinskim receptima. Kuglof i mačkin jezik. London štangle i krofne u koje se dodaje čašica rakije da ne pokupe mast.
Imali smo nekoliko mačaka. Tada još ne psa, a ja sam leti uvek bila razbijenih kolena od vožnje bicikla ispod štangle, jedne velike muške skalamerije, dok mi nisu kupili narandžastu Poniku sa koje nisam silazila.
Zimi smo čistile sneg, onda kuvale ručak i ja se igrala sa decom iz kraja sa Anđušićem i Jasminom, kad me puste, pa, već sam ti rekla, dođem mokra skroz do gaća i hulahopki sa pocepanim palcem, čitav život, pocepan palac. Ipak, najčešće sam se igrala sama, jedinica u oca i majke, koja je uvek želela ogromno društvo i veliku porodicu, koje nikad nije imala.
Tako je i danas.
A sneg je padao i pokrivao sve neravnine i nemogućnosti, kao perje i paperje na tu veliku sliku ružičastog, sremskog sećanja.
27 јануара, 2019 at 12:01 AM
Lepo, ali mene rastuži. Možda zbog tihe tuge u tekstu, a možda sam već i bila tužna.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
27 јануара, 2019 at 10:58 AM
da
Свиђа ми сеСвиђа ми се
27 јануара, 2019 at 7:58 PM
Da?
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
27 јануара, 2019 at 8:41 PM
. u suštini imala sam jako ušuškano detinjstvo. volela bih da sam to mogla da priuštim mom sinu. inače nisam sentimentalna na svoj račun ni malo. vidim da ova priča pije vodu više nego išta što sam napisala. meni je to kao piscu sasvim drugačije literature… zanimljivo. I zaista, brat me je podsetio. Ja sam odrasla u babinoj kući ispod ogromnog koncertnog klavira… Koga uopšte nisam pomenula
Свиђа ми сеСвиђа ми се
28 јануара, 2019 at 11:50 AM
To je ta nota.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
28 јануара, 2019 at 12:18 PM
moj sin se rodio davno davno od kada je taj klavir otišao.. to je bio crn, mat pravi koncertni izvrsne izrade sa tri crvene ruže na poklopcu dirki… iste takve ruže je on istetovirao na svojim leđima. život je čudo. a tvoj komentar je „onaj“ koji treba.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
7 априла, 2019 at 1:06 PM
Svidja mi se tekst, budi secanja, a priznajem da je i slika u prilogu lepa i sasvim na mestu.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
7 априла, 2019 at 4:07 PM
tako je to nekad bilo. i još lepše. 🎈
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
23 јуна, 2019 at 10:13 PM
ej ovo je super, kao ja nisam pročitao ovo ranije ?!
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
23 јуна, 2019 at 11:18 PM
nismo redovni…
Свиђа ми сеСвиђа ми се
10 јануара, 2021 at 4:03 PM
Baš sam se raznežila.Volela bih da sam i ja imala babu kao što je bila tvoja.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
11 јануара, 2021 at 12:11 PM
da,to je veliko bogatstvo.🤗💖
Свиђа ми сеСвиђа ми се
12 јануара, 2022 at 7:48 AM
Reblogged this on AleksandraNM and commented:
Hej lepote snegovite
Свиђа ми сеСвиђа ми се
13 јануара, 2022 at 10:22 AM
To je pravi recept za ove dane. Čašica uspomena, tek da se razvuče okrajak usana i čašica rakije za krofne, tek da ne pokupe mast …
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
13 јануара, 2022 at 11:22 AM
❤️živa bila Zorice 🎄
Свиђа ми сеСвиђа ми се
13 јануара, 2022 at 5:09 PM
Kako je meni sve ovo blisko… ušuškano, mirisno, dečje… nešto najlirskije što sam kod tebe pročitala. ❤️
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
13 јануара, 2022 at 5:21 PM
ah da. to je ta toplina koju ima čak i naš pitište
Свиђа ми сеСвиђа ми се