Frančesko Mazzi živi na relaciji Milano – Apulia – Rim. Njegova ogromna kolačarska imperija je poznata na tom području apeninskog, posebno po delikatnom ukrašavanju njegovih ričiarelija, biskotija, picela i strufolija, najrazličitijim nijansama boja slatkih vina i motivima crnog gustog grožđa. Kada je počinjao, a put nije bio lak, bilo je tu neprospavanih ne meseci, nego godina, pred velikim narudžbinama.

Frančesko dolazi u Zemun bar jednom godišnje, u junu obavezno. Puši divne, mirišljave, rukom motane cigarete, pred kućom njegove baba tetke, na ćošku jedne stare ulice u Zemunu, koja nosi prezime njegovih predaka. Ispred kuće je divovski kesten, na kome je, seća se nostalgično, nekada visila ogromna ljuljaška, sa koje se, kada se jako zaljuljaš i osmeliš se na stajanje, video svaki krov Zemuna, ali i plavo srebrna pruga Dunava, kako nezaustavljivo teče ka Crnom moru..

Tu je i jedna raskošna smokva, zavodljiva lipa, a preko puta, crni i beli dud, prepun mirisnih, krupnih plodova. Frančesko zato i dolazi u junu, da bi, zatvorenih očiju, umazanih usta kao dečak, u jednoj ruci držao dudinje, koje jede pobožno sporo. Nostalgija je čudo.

Kada je bio sasvim mlad, otišao je u Italiju, trbuhom za kruhom, u njegovom slučaju, kolačima.

Da bi se lakše snašao, promenio je svoje ime i prezime, od Franjo M. u Fračesko Mazzi, što je bilo najbliže njegovom porodičnom, kod nas čuvenom, Moser.

Tada nije mogao da zna, jer nije bilo interneta, da je izabrao prezime jedne od najčuvenijih firentiskih porodica, a da njegovo ime nosi jedan veliki umetnik nove domovine.

Kad god je mesio…sećao se stare kuće; najveće drveno bure, imalo je kapacitet od 35.000 litara i nalazilo se u predvorju pradedinog podruma. Sa obe strane najveće drvene bačve, bilo je dvanaest cisterni za otpad. Raširena mreža za kupovinu obezbeđivala je odgajanje izvrsnih vina iz Srema, Srbije, Dalmacije i Banata. Pored poznatih vinskih marki, proizvodilo se penušavo vino, rakija i razni likeri.

Danas njegove peći liče na to bure, dok se peku silni, zanosni kolači.

Tako je Franja u početku dobijao poslove zbog novog izmišljenog italijanskog prezimena, a vrlo brzo, zbog vinske arome koju je uplitao u svaki kolač.

A baba tetka mu svake godine pakuje par flaša posebnih pića, pripremljenih od mirisnih plodova smokava, lipe i duda, drveta sa ulice, da mu se nađu, tamo, u belom svetu.

Grožđe iz dvorišta, bez izuzetka, stiže s jeseni, specijalnom skupocenom avionskom pošiljkom direktno u Milano.