Претрага

AleksandraNM

kratke priče. duge priče

Ознака

Itaka

Gađa snagom mlade krvi

iz svemira,

odakle se gubi granica horizonta.

Precizno, target istražen

sa krive strane ogledala

iz izvora bliskog, Vama nepoznatog.

Vi bi isto tako, ali ne znate.

Kao što ni ja ne znam Vas.

Distinkciju ste konačno učinili nebitnom.

Kako i treba da bude kada je reč o ljubavi.

Duvali ste u Hiperboreju,

a tamo je bila Itaka.

Jer smo na vratima besmrtnosti

sa izvorom večne mladosti i kamenom mudrosti.

Pogođeni, ali ne ubijeni.

O ljubavi javno, ne govorim.

Samo sam u tekstu lepo vaspitana.

Plava (Pisanje bojama/Kreativna radionica, konkurs)

Plava. Sudbina, san o sreći. Reka. Plava zvezda. Plava grobnica. Plavo more. Obećanje. Nada. Život.
Plavi dim. Modri u licu.
Okupaj se. Skini tu modrinu. Nije to boja za lice. Nije nikako. Operi lice. Izgledaš kao udavljen. Zamazan. Zaprljan lošim mislima. Nisu svi ljudi kao ti.
Čekanje. Onoliko. Predugo. Pa posle nije. Nije ništa. Nije san. Nije sreća. Crno more. Loše ogledalo. Majmunsko lice. Majmunska posla. Ćorava posla.
Sudbina. Nema sudbine.
Samo ono što smo sami sebi zakuvali. Isplanirali.
Ljubav mora da bude dobro organizovana.
Ma kakvi. Ljubav mora da se oseti.
Da se u plavom oku vidi svetlost. Čežnja. Želja. Zdravlje.
Ne crno more. Ne crni ljudi. Ne crno čekanje.
Plavo. Dunav. Različak. Leptir.
Sumatra, Itaka, opet.
Svakako ne, modrica na licu. Možda na duši.
Jer… Život je i dalje lep, zar ne?
Plavi zidovi u mojoj spavaćoj sobi.
Zaista.

Website Powered by WordPress.com.

Горе ↑