Претрага

AleksandraNM

kratke priče. duge priče

Ознака

Konkretno

Sa portala Konkretno

http://peoplesclimate.org/global/

http://www.konkretno.co.rs/kultura-i-umetnost/kultura/o-srbinu-milutinu-milankovicu

Preko reke iz Zemuna, uz sam Dunav, imam malu, sasvim malu sojenicu.  Znači mi mnogo, taj kutak prirode, tik uz grad i dvosoban stan sasvim socrealističkog uređenja, u ruku na srce, zelenoj i mirnoj zemunskoj ulici. Puno vremena provodim pored reke, koja odnosi nemire, netrpeljivosti, prljavštinu i nezadovoljstva. Mislim, ja sam zen riba, totalno, majke mi. E sad, kućica je mala, ali je priroda ogromna i imam jedno veliko dvorište okruženo šumom. Trava ovog leta buja kao nikad do sad. Prijaju joj velike kiše. Iako više volim da vozim bajs, nego da šišam travu, ovog leta šišam je jednom nedeljno. Ne treba mi bolja meditacija. Posle dana na travi… Sve je zeleno. Kad sam jednu nedelju preskočila, jer smo bili na odmoru, dočekala me je džungla. Jedva sam čekala da se završi leto i da trava prestane da raste…

E, pa leto se završilo. Kažu  meteorolozi, a kaže i moje dvorište u koje samo što nije ujurio Dunav, koji je naš neizbežni gost jedan deo godine…

Mislim da sam juče travu šišala poslednji put ovog leta.

Mislim da je prilično rano počela jesen.

Mislim da Srbi opet rado odlaze iz zemlje. Da se nikad više ne vrate.

Mislim da nas je sve manje.

Mislim da nas ima sjajnih.

Veliki sam patriota, znate.

Hoću da Vam pričam o klimi i Srbinu koji je svoju karijeru, glede klime, čitav vek, vezao za sopstvenu zemlju i svoj narod.  Pričam Vam o Milutinu Milankoviću.

Milutin Milanković (1879. -1958.) je bio srpski matematičar, geofizičar, građevinski inženjer, klimatolog, astronom, osnivač katedre za nebesku mehaniku na Beogradskom univerzitetu i svetski uvažavan naučnik, poznat po teoriji ledenih doba, koja povezuje varijacije zemljine orbite i dugoročne klimatske promene. Ova teorija je poznata pod imenom Milankovićevi ciklusi. Kao i svi vizionari, Milanković nije doživio da njegove teorije steknu punu afirmaciju. Tek od 1976. godine kada su emprijska istraživanja dokazala preciznost Milankovićevih teorija, njegov ugled u svjetskoj nauci vrtoglavo raste.

Njegovo kapitalno djelo Kanon osunčavanja i njegova primena na problem ledenih doba svrstano je u najznačajnija naučna dela 20. veka. Milutina Milankovića svetska nauka uvrstila je među 5 najvećih naučnika 20. veka, a NASA, agencija za svemirska istraživanja, među 15 najvećih naučnika svih vremena koji su se bavili planetom Zemljom.

U Milankovićevu čast jedan krater na Mesecu, jedan na Marsu i jedan planetoid nazvani su njegovim imenom. Jedna od budućih ekspedicija na Mars nosiće Milankovićevo ime. UNESCO je 2009. godinu, povodom 130. godišnjice naučnikovog rođenja, proglasio Milankovićevom godinom. U svetu se održavaju međunarodni naučni simpozijumi posvećeni Milankoviću, a globalna promena klime na Zemlji čini njegovo delo trajno aktuelnim.

Izabrana dela Milutina Milankovića je objavio Zavod za udžbenike, Beograd.

Godine 1896. upisao se na studije građevinske tehnike, gde je za 6 godina stekao zvanje diplomiranog inženjera, a 1904. godine postao doktor tehničkih nauka. Od 1905. do 1909. radio je kao građevinski inženjer u nekoliko bečkih firmi, a afirmaciju stekao kao projektant armirano – betonskih građevina. Prijavlio je šest patenata čijom primenom će biti izgrađeni brojni objekti na području tadašnje Austro-ugarske monarhije.

Na poziv poznatih naučnika Jovana Cvijića, Mihaila Petrovića i Bogdana Gavrilovića, Milanković napušta unosni posao i prihvata mjesto vanrednog profesora primjenjene matematike na tek osnovanom Univerzitetu u Beogradu. Na ovoj dužnosti ostao je sve do penzionisanja 1955. godine.

U međuvremenu, izabran je za redovnog člana SANU i dopisnog člana JAZU, proveo je prvi svjetski rat u internaciji u Budimpešti, objavio svoja najznačajnija dela, učestvovao na međunarodnim naučnim skupovima.

Umro je u Beogradu 12. decembra 1958. Godine. Po vlastitoj želji, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Dalj, 1966. godine, gdje počiva u svojoj porodičnoj grobnici s roditeljima, sestrom, braćom i brojnim precima među kojima je bilo i seljaka i ratnika, oficira i generala, dvorskih savetnika i narodnih tribuna, pronalazača i filozofa.

I Milanković je voleo Dunav: «Kada je pala noć, a na nebu se pojavile zvezde u onom bezbroju koji se viđa samo u slobodnoj prirodi, Dunav je izgledao lepši, tajanstveniji i veličanstveniji no preko dana. A kada ga obli mesečina, bio je čaroban. Bilo je uživanje sedeti u našoj bašti, posmatrati njegove srebrne talaščiće i slušati njihov šum. S one strane njegove mešala se sa tim šumom pesma hora bezbrojnih pevača. To su bile žabe… Rado smo slušali tu muziku. Ona je bila himna životu, prirodi i večnom zvezdanom nebu nad našim glavama.»

Korišćen material http://www.milutin-milankovic.com/biografija/

mr Aleksandra Nikolić Matić

O kolačima i kulturi, sa portala Konkretno

http://www.konkretno.co.rs/kultura-i-umetnost/septembar

Septembar je mesec, čini mi se, najplodniji i najlepši u ovom našem kontinentalnom delu Evrope. Bujaju boje, sunce je zanosno, kiše su blage, a plodovi leta stižu do raskoši pijaca. Za veći deo Srba, rekla bih, jedinu raskoš. Još uvek ima dobrih domaćica koje spremaju ajvar, kuvaju paradajz i pekmez. Mene u septembru uvek uhvati neizdrž, pa kao danak detinjstvu i mojoj majki Spaseniji, sa kojom sam uvek bila bliskija, nego sa mamom,  počinjem da mesim kolače, jer zimnicu u našoj kući sprema starija i iskusnija. Švarcvald tortu, kuglof, štrudlice sa jabukama i makom. Ne znam da li to ima veze sa povratkom korenima, silnim rođendanima ( između ostalog i moj sin i moj pokojni muž su septembarska deca) sa potrebom za stvaranjem zaliha oko struka, pred hladnu zimu, ili prosto  –  sa činjenicom da smo sve siromašniji. Pa kad nema leba da jedemo, nek ide život, daj da udaramo po kolačima! Kao žena čitav život u kulturi end obrazovanju , end malo jedno, malo drugo, septembar je i mesec kad krećem da radim punom parom. Što bi rekao moj sin, tinejdžer: ”Sramota me da kažem, ali ja se nešto malo i radujem prvom septembru!” Verovali ili ne.

Septembar je i mesec sjajnih kulturnih manifestacija od kojih ovog puta izdvajam:

  1. Brankovo kolo, koje je ove godine u znaku 190 godina od rodjenja Branka Radičevića, 150 godina od smrti Vuka Karadžića i 100 godina od velikog rata. Od 6. Septembra do 15. septembra, u Sremskim Karlovcima, na Stražilovu i Novom Sadu, u trideset različitih programa nastupiće nekoliko stotina gostiju, ove najveće pesničke manifestaciju u zemlji i okruženju. Bez obzira na tradicionalistički okvir u kome se uvek kreće, mračnih devedesetih kontinuirano sarađujući sa istim, mogu sa pravom da kažem, da je uvek, ali uvek, Brankovo kolo bilo mesto dokaza da poezija živi (Nаsuprot fаrisejskim i klonulim viđenjimа dа je poezijа u krizi, delovаnjem i rezultаtimа mi dokаzujemo dа nije. Poezijа je supstаncijаlni kаrаkter svаke kulture. Onа se primаrno rаzvijа u mаternjem jeziku. Iz govora Nenada Grujičića, direktora Brankovog kola, na otvaranju )

U Beogradu, akcenat bih stavila na 55. Oktobarski salon koji traje od 19. Septembra do 2. Novembra. Koncept ovogodišnjeg salona inspirisan je fenomenom društvenih mreža na intrenetu, posebno Snepčet aplikacijom, koja uništava svaku poslatu poruku posle samo nekoliko sekundi. Salon će predstaviti radove četrdesetak umetnika iz zemlje i inostranstva. Godinama sam redovni, nemi pratilac ove manifestacije (prvi put pišem o njoj) i istinski me uzbuđuje svojom provokativnošću.

Naravno, tu je i nezaobilazni 48. Bitef , koji traje od 20. do 30 septembra. Osnovno polazište i ovog festivala je stogodišnjica izbijanja Prvog svetskog rata. Biće prikazano 13 predstava, sve pod sloganom „Prošlost je sada“. Festival Cirkobalkana, pokrenut u saradnji organizacija koje se bave savremenih cirkusom iz Srbije, Hrvatske i Francuske, biće ponovo održan u Beogradu od 12. do 27. septembra ispred Muzeja savremene umetnosti na Ušću, a potom u oktobru u Puli. Novina ovogodišnje edicije Cirkobalkane je to što je poslednja nedelja programa u Beogradu uvrštena u Bitef Polifoniju – prateći program BITEF-a, u sklopu koje će premijerno biti izvedena predstava savremenog cirkusa “Oldness”. Dodala bih da su programi Brankovog kola, kao i Oktobarski salon besplatni, ili su neke ulaznice baš simbolične, kao i ulaznice za Cirkobalkanu. A nema ničeg lepše od Sremskih Karlovaca u septembru i dobre slike do novembra. I mladih umetnika artista koji donose novu viziju cirkusa na ove naše, tradicionalne prostore. To o hlebu i kolačima, ja i dalje. Jer ulaznica za Bitef je u u rangu moje nimalo jeftine Švarcvald torte.

Kada je o indiviualnim projektima reč, izdvojila bih izložbu u Kulturnom centru Beograda, Vrt Uživanja Mladena Miljanovića koja traje od 28. Avgusta do 20. Septembra. Na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Beogradu, autor se predstavlja radovima koje je izložio na 55. Bijenalu u Veneciji prošle godine kao predstavnik BIH. Miljanović je koristio tehniku graviranja na nadgrobnim spomenicima i ceo koncept, mermerni triptih, instalacija i video rad, bukvalno obaraju sa nogu. Cela Bosna, rat, rat, lepota, tuga, lokalni klorit i jedna apsolutna promišljenost imponuju, istinski. Ceo projekat  je omaž triptihu Vrt zemaljskih uživanja, Hieronimusa Boša. Pa kad ste u Knez Mihajlovoj… Ulaz je za dž.

I za kraj, jedan film o kuvanju. Klasičan road movie, komedija Chef koju je režirao, producirao, napisao i odglumio Jon Favreau. (Za neupućene režiser Iron man I i II) Priča o frajeru koji gubi posao u prestižnom restoranu gde je šef kuhinje i koji kreće sa desetogodišnjim sinom, sa čijom majkom je razveden, na put prošićenja, inspiracije, sjajnih recepata i bliskosti. I sve to, bez obzira na izvrsnu muziku i neverovatne kuhinske bravure ne bi bilo ništa, da u filmu ne glume i dve oble lepotice Scarlett Johansson kao crnka i Sofija Vergara kao plavuša. Film je cool, seksi, topao, duhovit. Ima tu i Dustin Hoffmana i Robert Downey Jr. I socijalnih mreža i New Orleansa. I muzike, muzike, muzike.

Odatle mi i ideja da pričam o kolačima i umetnosti u isto vreme. Danas ću praviti lenju pitu. Nedelja je.

mr Aleksandra Nikolić Matić

Sa portala Konkretno, uz pocetak skolske godine :)

http://www.konkretno.co.rs/kultura-i-umetnost/za-maternji-jezik

 

Tekst inspirisan izlaganjima dr Rajne Dragičević i dr Mirjane Stefanović, na Osamnaestom kongresu saveza Slavističkih društava Srbije, odrzanom u Beogradu od 29. do 31. avgusta 2014.

Sa portala Konkretno

http://www.konkretno.co.rs/kultura-i-umetnost/pozdrav-iz-zemuna

Веб-место покреће WordPress.com.

Горе ↑