Onur je bio neverovatno zgodan muskarac u najboljim cetrdesetim. Visok, plav i misicav. Preplanuo i suzdrzan. Otmen i dalek. Kakvi su ovo vikinski turci!? Zijala sam u njega, opcinjena, dok me Goran pomalo zlobno nije munuo u ledja. Navikao je da zene obicno zure tako u njega. Uz najsladji osmeh sam kroz zube prosistala da je Onur taman moja generacija i da nema smisla da se duri, ionako je mnogo mladji od mene.

Onur se slatko nasmejao uz komentar, na dosta dobrom srpskom, da ne vredi da sapucem, jer odlicno razume nas jezik. Naravno da mi nije odgovorio na pitanje da li se mozda skolovao kod nas, u Srbiji. Samo je lenjo i ledeno presao preko pitanja.

Ah ti muslimani!

Kako samo umeju da precute stvari.

To im je verovatno u krvi vekovima.

Setila sam se Mosta na Zepi.

„U cutanju je sigurnost…“

Ili svilen gajtan.

Skolovao, moje dupe. Izgledao je kao Danijel Krejg u poslednjoj verziji 007. Sigurno je to i bio. 007, a ne glumac, mislim.

Rekao mi je, dok su baklje obasjavale divno vece u kampusu i goste prijema da proeropski orijentisani krugovi u intelektualnim krugovima Turske, traze da se u procese integracije ukljuce i ekstremisticke grupe na Univerzitetu. Rekao mi je da u te ekstremisticke grupe ne moze da tek tako udje zena, ma kako sjajan operativac bila.

Operativac!?

Ja!?

Sta Onur misli, da smo od iste fele!?

Sta, zar pocinjem da licim na agenta!?

Sa tugom i zebnjom sam pomislila na voljenog muza i slatke moje sinove.

Rekao mi je da sledeceg dana grupa profesora koja se zalaze za vracanje starih, proislamistickih vrednosti ima druzenje u jednom akva parku u blizini Ismira i da je to moja sansa da im se priblizim.

Rekao mi je da Turska kao regionalna sila vri na razmedji prozimanja dveju kultura i religija i da je bolje da su poslali nekog muskarca sa Balkana za ovaj posao…

Bila sam bas zabinuta.

Pitala sam ga imam li izbora i zaista, zasto nisu poslali nekog drugog za taj posao?!

Bila sam groznicava.

Rekao je:“ To ste trebali da se dogovorite sa Hamzom, na sastanku u Beogradu“

Odjednom sam se sledila.

Skoro pa nisam mogla da verujem. Setila sam se da mi je Hamza, kada sam ga kao devojka odbila rekao:“ Osveticu Ti se, kad tad. Kad tad… Kad tad…“

Pa sta je ovo!?

Sad sam i fatalna zenska!?

Sta!?

Stigla me je ledena ruka osvete posle koliko!?

Skoro dvadeset godina?

Nazalost, to nije bila jedina ledena ruka koja me je cekala sledeceg dana.

Da sam znala, MOMENTALNO bi se vratila kuci i na kolenima molila muza za oprostaj.

Mada nista nisam bila kriva. Ni dalje.

Dakle, imala sam imena i mesto.

Onur mi je dalje rekao, kako ce sutra taj park biti otvoren samo za goste univerziteta i da su meni, posto u tim krugovima nema mesta za zene, obezbedili mesto medju zabavljacicama.

Kriticki me je je odmerio, sto nije bilo ni malo prijatno.

„Preniski ste i nemate nikakvu zadnjicu. Kosa vam nije dovoljno raskosna, ali moracete da prodjete. I ovako cete biti kostimirani.“

„Kakvi kostimi, kakve zabavljacice!?“

Videla sam krajickom oka da Goran pocinje da uziva u situaciji u kojoj sam se nasla.

Operativac ili ne, ipak je on bio muskarac kome nisam posvecivala dovoljno paznje.

„Samo ponesite primerak torinskog i nista ne brinite. Ima ko da Vas doceka u parku. A sad uzivajte u veceri“. Lako se naklonivsi, Onur nas je napustio, a dr Suki nam se prikljucio, bivsi za vreme ovog razgovora, na pristojnoj udaljenosti.

Pretpostavljam da je prijem bio bozanstven. Sav treperav, beo i raskosan. Upoznala sam citav niz znacajnih turskih intelektualaca, od kojih su neki stigli cak iz Ankare.

Nije mi bilo ni do cega. Odjednom mi se samo neodoljivo spavalo.

Sledeceg jutra Onur je poslao auto po mene. Goran je ostao u kampusu. Ponasao se prilicno nonsalantno, mahnuivsi mi sa bazena u kome je vec oblikovao svoje savrsene misice. Pitala sam se, kako me tako slobodno pusta da mlatim po Turskoj!? Valjda je mislio da mi se u akva parku nista ne moze desiti, sem da slomim vrat na nekom toboganu, kiselo sam se tesila.

Auto je grabio po sjajnim putevima Turske, kao neka mocna azdaja. Vozac je bio neki usporen turcin, koji me nije ni pogledao.

Odmah po dolasku u park, pocela sam da osecam mucninu. Pomislila sam da je to od previse caja koje sam nervozno, tog jutra stukla u sebe.

Docekala me je prelepa porcelanska plavusa, sa ogromnim vestackim trepavicama, sjajnim manikirom i finim pirsingom u pupku i na obrvi.Podigla je obrvu ironicno kada me je videla i pocela da po svemu sudeci psuje na nekom od severnjackih jezika. Nisam mogla da ukapiram na kom; obratila mi se na iskvarerenom engleskom, cak mi se ni ne prestavivsi:“ Boze, sta mi sve nece poslati ovih dana!? Koliko Ti zeno, uopste imas godina!? Ma oni stvarno nisu normalni, da salju moju mamu na ovakav zadatak!? Ima da se zalim centrali, pa mi nece praviti ovakva sr… Shit! Shit! Shit! Ali, sta cu sa Tobom, gospode boze!?“ Poslednja recenica je inace bila prva upucena meni licno.

„Ma, vrati me kuci“, rekoh ja zlobno, na odlicnom engleskom.“Osim toga, nisam Tvoja mama.“

A onda na cistom srpskom:“Jebi se.“

Pogledala me je ispod oka i rekla na losem srpskom „Oho, mala je sa Balkana. Matorka ima stila, nema sta. Ali kod nas igracice ne govore.Tako – ssshhh.“ Prosiktala je na kraju kao zmijurina.

Nastavila je na engleskom:“ Evo Ti perika i kostim. Suvise si mala i matora da bi igrala sa nasim lepoticama. Nemoj da se ljutis. Dobro si ti parce za Tvoje godine. Samo su nase devojcice dvadesetogodisnjakinje…A Ti nisi…Hm…Ne mozes se muvati ovuda tako. Treba da se priblizis izuzetno vaznim ljudima. Stavi veo obavezno. I tu periku. Kosa Ti je uzasna. Jedino mozes da prodjes sa Boom. Da, dacu ti Boa. On ce sakriti Tvoje nedostatke…“

Strpala mi je kostim i periku u ruke i pocela da me bukvalno vuce ka sluzbenim prsotorijama.

Toliko je bila brza i zestoka da sam jedva uspela da se obazrem oko sebe.

Park je bio po svemu sudeci ogroman, sa svim neverovatnim plasticnim sadrzajima koje jedan takav objekat ( koga su inace reklamirali kao najbolji na svetu uz floridske ) moze da ima. Videla sam u prolazu da su cak imali i one ribice sto vam rade piling peta. Pocela sam da vucem plavokosu prema toj ponudi, unapred se radujuci sto cu imati takvu relaksaciju i ulepsavanje, kao stvorenu za moje zamamne manolice, cije se perje osusilo od bugarske avanture.

Pogledala me je sokirano:“ Slusaj, ponasas se krajnje neprofesionalno. Zar nisi prosla obuku? Nema zabave na zadatku. Ovde mozes jedino da se povuces na intimno druzenje sa nekim od klijenata“.“

Sad mi je bilo dosta; urlala sam. „Ma kakvi klijenti, to je glupost. Znas li Ti uopste ko sam ja i ko su oni!? Profesori…A ja.. Minist…“

Presekla me je ledeno: “ Ovo je zabavni park, a Ti si na zadatku. Na kakvom, to nije moja briga. Ne pitam i ne interesuje me. Ulazi i oblaci se. Onda cu te odvesti do Booa „.

Pogledala sam kostim i papucice i najezila se.

Velovi, dimije, neko jelece.

Uvek sam mrzela folklor!

Satenske papucice sa dukatima i perlicama.

Fuj!

Plava perika!!!

Ali ja mrzim plavuse!!!

Znate onaj vic:“ – Sta je crni pramen u kosi farbane plavuse?

  • Znak nade“

Toliko.

Obukla sam se. Osecala sam se kao u vodvilju.

Ili jos gore.

Groteskno.

Izasla sam pokunjeno iz kabine, nemocno pokazujuci na sebe.

I moja domacica je bila sokirana kada me je videla:“ Dobro, dobro, ovo zaista nije za tebe. Promenicemo stil… Ali sta drugo moze da ide sa Booom.“ U kancelariji je bilo more kostima…

Pocela je da pretura.

„Probaj ovo,“ rekla mi je pomirljivim glasom, valjda omeksala pred mojom nezgrapnoscu.

„Nisi ti kriva. E, ko nam ovo uvali, svaka mu cast. I meni Tebe i Tebi ovaj zadatak..“

Kostim je bio neverovatan. Neka zlatasta krljust u osnovi koja se presijavala u svim duginim bojama. Bio je lak kao pero i prijanjao je uz kozu kao carapa. Morala sam da bi se uvukla u njega da skinem sve do gola. Ipak, dizao je i grudi i guzu. Pokrio mi je i glavu, tako da je iz njega virilo samo lice. I za njega sam dobila neku masku. Za oci. Gledala sam se hipnotisano u ogledalo…Izgledala sam kao mala zmija.

Pocela sam da se jezim, posto sam u detinjstvu imala samo dve nocne more. Jedna je bila sa razbijenim ogledalima u kojima nikako ne mogu da vidim svoj odraz, a druga sa klupkom zmija koje mi naleze na grudi. I ja umirem, a nikog nema da mi pomogne…

Izasla sam iz kabine. Barbika me je pogledala zadovoljno: „Eto sta radi skupocen kostim “

Upitala sam je, od cega je, kao hipnotisana gladeci samu sebe u istom…

„Jedan jedini komad zmije, draga, od cega bi bio. Zamisli koliko To cudo na Tebi vredi…Rekose najveca anakonda ikad ulovljena..Na crnom trzistu, naravno. Ne one za Animal planet. Smejurije. Meni su krojacice od ostataka napravile malu haljinu. Najseksi komad koji imam, veruj mi. Oblacim je samo za mog glavnog klijenta…“

Sta, riba je i prostitutka!?

Zinula sam, po ko zna koji put, u shoku.

„Pa sta mislis. Kako bi drugacije bila operativka. Najstariji zanat i dalje otvara mnoga vrata u ovom muskom svetu.“ Promrmljala je, bez previse odusevljenja. Procistila je grlo, uzdahnula i rekla : „Vreme je da te upoznam sa Booom.“

„Who is Boo?“ Upitala sam sa zebnjom.