Kada sam bila sasvim mala, prva, ali prva negativna junakinja (antiheroina) mi je bila Grdana, zla vila Uspavane lepotice. Jos uvek se secam odlaska u bioskop i uzasa koji sam osecala dok sam posmatrala sirotu Auroru koja ide u svoju neumitnu propast, da se ubode na vreteno. Neumitnost njene unapred odredjene sudbine me je uzasavala. Kasnije je dosla apsolutno zanosna Snezna kraljica, pa Bela vestica u Hronikama Narnije. U medjuvremenu, Darth Vader iz Ratova zvezda, pa Bejn u blistavoj zavrsnici Betmen triologije.
evo da vas podsetim omiljenih mi superantiheroja, onih manje frekventnih:
Toliko sam volela Grdanin lik, da sam se u depou Narodnog pozorista, spremajuci neku predstavu sa klincima, slikala kao omaz njoj:
U sustini, ovaj tekst ne bih ni pocela da pisem, da nisam ovih dana procitala da je u Londonu poceo Svetski samit za sprečavanje seksualnog nasilja u područjima pogođenim ratnim sukobima.
Oni koji su me vec citali, mozda su primetili da je Andjelina jedan od mojih omiljenih ikona.
https://aleksandranm.wordpress.com/2013/05/19/poslednja-akciona-heroina-andjelina-i-malo-o-puliceru/
U sustini ne bih ovaj tekst pocela da pisem i da sinoc nisam bila na
pa sam tamo slusala uzivo neke sjajne pisce i umirala od zlobe sto ja ni makac sa romanom, pa da napisem nesto, mozda me krene, puj, pfuj.
Bila sam u bioskopu ( u kome gledam 90 posto filmova zanra fantastika, ostalo gledam piratski) da gledam novi film sa Angelinom Jolie
http://jezebel.com/angelina-jolie-yes-that-scene-in-maleficent-is-about-1589876946
u nasim bioskopima preveden kao Grdana
Film sam odgledala sa opasnim osecanjem razaranja mita i totalne dekonstrukcije, skoro kao anticku tragediju. Neumitnost sudbine glavne junakinje Aurore je posledica ocevog pragreha, a ne zla zene (vile). Naime, on je sirotoj Grdani, najmocnijoj krilatoj vili u celom carobnom svetu, obecao vecnu ljubav, da bi isto obecanje prekrsio zbog moci i moguceg sedanja na presto. Vrhunac je da joj je ocekao krila, a da budjenje Aurore nije doslo posle poljupca lepog princa Filipa, nego same Grdane. Jer, „prava ljubav ne postoji“,a na presto seda sama Aurora, bez princa.
Ne znam sta da Vam preporucim: gledati ili ne Maleficent.
Tema je aktuelna i nazalost, nema veze sa bajkama. Ni malo.
Pa sad, ko voli…
p.s Nisam zadovoljna ovim tekstom. Bled je i bezukusan. Najlosiji. Zato sto prvi put od kad pisem nisam bila iskrena. Jer,ako ne govorimo o nasilju ne znaci da ga nema. Svaka zena to zna, na zalost. Zato i cutimo. Trudimo se da operemo ruke, lakse je ziveti zatvorenih ociju. Magistrirala sam na zenskom pismu. Mozda je ono prevazidjeno kao knjizevna teorija (sigurno jeste) ali kao stvaran zivot…
Neprecizne su to jednacine…A nasilje cesto nije fizicko, bar kod nas, u staroj, dobroj Evropi.
14 јуна, 2014 at 11:59 AM
Kad god neko pomene Dart Vejdera, u bilo kom kontekstu, ja se setim ove reklame ..
i tako sebi ulepšam trenutak 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 12:02 PM
haha. moj sin je celo detinjstvo proveo takav. cak je i zvonce na telefonu za babicu bio podesio tako. 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 12:03 PM
a Ti nista ne zboris o maturi….kako ste?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 12:20 PM
Prvo nas je ispalila šnajderka. Umesto da završi haljinu 10 dana ranije, rekla je da će je završiti u sredu a matura je u subotu. To nam je rekla u ponedeljak. Onda je nastao slom živaca kod maturantkinje, majke od maturantkinje i babe na maturantkinju. Bačene pare, materijal vraćen da čuči za neko bolje sutra, prekosutra…
Kupljena nova haljina. Svi srećni i zadovoljni. Matura prošla u „smaranju“ 🙂
Tri dana kasnije maturantkinju smo ispratili u Moskvu na neko međunarodno takmičenje. Provela se kao zmaj, rezultati osrednji, ali realno, nije se ni spremala za takmičenje već za uživaNJciju. I to bi bilo to.
Sada ulazimo valjda u neke mirne vode, do prijemnog u julu… Posle toga očekujem nirvanu, mesec, dva 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 1:42 PM
zzz. mogu da mislim. luda kuca oko haljine. na kraju..sta je bilo? sta je bilo? nista. no super. prijemni…uzas.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 12:24 PM
„Mozda je ono prevazidjeno kao knjizevna teorija (sigurno jeste) ali kao stvaran zivot…“ u pravu si, u pravu si, hoću reći, ja isto mislim 🙂
sviđa mi se tvoj post scriptum
tekst nije bezukusan, jedino ja nemam smisla za superjunake, pa nisam mjerodavna
Свиђа ми сеСвиђа ми се
14 јуна, 2014 at 1:45 PM
ma jeste. najlosiji tekst koji sam napisala…nema ni boju ni ukus ni miris…a ja sve to osecam. jako. bilo mi samo bez veze da ga izbrisem, jer je tema…boli glava/srce
Свиђа ми сеСвиђа ми се
15 јуна, 2014 at 7:35 AM
e pa onda neka ti odleži, kao prijevod, pa ga preradi kad dozrije
Свиђа ми сеСвиђа ми се