Prvog coveka sam ubio bas tu, kod Vukovara. Nisam bio srecan zbog toga. Smrt jeste moj posao, ali je ne volim. Nije ona cilj, ona je samo sredstvo.
Prosto radite neki posao i trudite se da tu ne bude nista licno. Imam ja svoju porodicu…
Bitka za Vukovar je bila najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslovenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubistvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitci je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.
Morao sam da osokolim moje ljude. Pucao sam precizno, pravo u celo. Momak je zastao sirom otvorenih ociju, dok se tanak mlaz krvi spustao preko oka kao suza. Pao je pokosen.
Posle sam nocu, presao u Srem i isao mu na sahranu. Mnogo mladih, suze, majka.
Bio je prva zrtva rata, dobrovoljac. Student filozofije, sahranjen na svapskom groblju sremske provincije. Secam se cak i njegovog imena.
Posle sam cekao i birao. Ubijao ljude, bez milosti.
Prolazile su razne srpske vojske. Mocne, umazane, drogirane, hrabre i kukavicke.
Ratnici i kriminalci. Secikese i jajare. Bednici i krvnici.
Dzimija sam odmah procenio, cim su mi ga doveli. ( A svi su svracali do mene u pauzama izmedju puskaranja).
Imao je taj osmeh vitke zivotinje i inteligentan pogled. Imao je dobre veze u muzeoloskom svetu. Bio je iz Novog Sada, sto mi je odgovaralo. Sa bahatim Beogradjanima koji bi me prevarili u hipu, nisam hteo nikakvu vezu.
Ovaj lepi Montenegrino sa zlatnim narukvicama na divnom zglavku, je dolazio u pratnji nekog Marka koji bi, tako je izgledalo, mogao da zdrobi coveka jednom rukom. Bio je cutljiv i veran, kao pas, Dzimiju.
Njih dvojica nikada nisu bili ni pijani ni drogirani.
Negovan i inteligentan, Dzimi je odmah ukapirao velicinu posla koji mu se nudio.
Blago Kazimira Anselma, koji je umro mlad i bio moj predak, moralo se izneti iz zemlje, po svaku cenu.
Povezani sa odgovarajucim institucijama, preko regiona, mogli smo da se obogatimo i vratimo korenima.
Bas kako je trebalo.
I jos nesto: Iako je bitka kod Vukovara bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, to je, takođe, bila pobeda, koja je koštala JNA i pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu podrsku za svoju nezavisnost. Budući da je široko cenjena kao ključni trenutak tokom rata, to je pirova pobeda Jugoslovenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.
Jednim udarcem…
aleksandranm
blogerka, profesor, biciklistkinja, majka jednog fantasticnog mladića, suvlasnik divnog psa. pisac, famozan skroz.
16 thoughts on “Ne znam ti ja nista”
Add yours
Оставите одговор Одустани од одговора
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
6 јула, 2014 at 9:02 PM
Niko više ne zna 😦
Свиђа ми сеСвиђа ми се
6 јула, 2014 at 9:25 PM
ili zna… :))))
ps. hvala Ti danas za onu ratnu pricu, Tvoju. Trebao mi je podsticaj. Jako mi je tesko da pisem u muskom rodu. Umreh!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
6 јула, 2014 at 10:16 PM
Bogami, čist jezik pisca – duga ljubav čitalaca. Bravo!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
6 јула, 2014 at 10:53 PM
eh…hvala…sta reci a ne zagrcnuti se
Свиђа ми сеСвиђа ми се
7 јула, 2014 at 6:45 AM
Tekst me podseća na motive iz romana Ericha Marie Remarquea, i samim tim je šteta što je pisan ošišanom latinicom i bez proreda između pasusa. 😦
Свиђа ми сеСвиђа ми се
7 јула, 2014 at 6:59 AM
🙂 lenja sam, priznajem. 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
7 јула, 2014 at 12:41 PM
Krenulo te, a?
Aj necu te puno hvaliti da te ne ureknem, reci cu da mi se i dalje svidja i da zvucis bas zajebano dobro k’o muskarac 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
7 јула, 2014 at 10:07 PM
heh. pocrvenela (bicikli/reka kombinacija) sto od sunca, sto od navale testosterona. valjda su to ti zajebani muski hormoni? 🙂
p.s valjda muskacine ne crvene od pohvala???ili crvene?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 9:30 AM
kako koji.
neki uvuku trbuh, izbace grud, zaparaju nosom oblak i koračaju s onom kratkotrajnom zadrškom između dvije točke koraka 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 6:32 PM
🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 12:32 PM
Samo uh! To bi bilo sve što ću napisati. Sjano, bravo i td.
Opet uh!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 6:33 PM
pozdrav Taksi Novi Sad. Hvala najlepsa 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 6:25 PM
Ово је документаристички приступ. какве иѕворе користиш. Уопште не сереш
Свиђа ми сеСвиђа ми се
8 јула, 2014 at 6:35 PM
samo one dostupne siroj javnosti. Ili od izvora, dva putica :). Da, ne serem. Posle mene ne treba koristiti toalet papir. Hvala sto si primetio. Sve
Свиђа ми сеСвиђа ми се
24 јула, 2014 at 2:39 PM
uh, sestro…
Свиђа ми сеСвиђа ми се
24 јула, 2014 at 5:37 PM
🙂 brutalno.
Свиђа ми сеСвиђа ми се