Neka Ti se riblja kost zabode duboko u grlo

dok je budeš jeo za večeru.

I neka Ti ga probode

da zanemiš

da se udaviš

za sva vremena od sada

do na vjeki vjekov.

Amin, bezbožni.

Kad mi melješ kosti,

i gladiš ih i vajaš

i razbacuješ po djubrištima

i kosturnicama,

po svim meridijanima,

ostrvima i celom svetu, slaveci ime.

Da ih raznose i glodju ih kučke i ptice

koje se prave da razumeju fantastiku.