Obučena sam u elitnim jedinicama smrti

da rečju dižem veliki ljudski talas.

Da zavedem do Hrišćanstva,

iako u tog boga, jedinoga, ne verujem.

I sad ne mogu manje.

I neću.

Zato me ne možeš naći u pesmama,

umem da se sakrijem.

A i još sam uvek veća od njih.

Ne možeš me naći ni u pričama.

Meni je ceo svet tema.

Ima me u nežnosti

ljubavi

toplini

svemu onome što mogu da dam.

Umem da mesim hleb, na primer,

i nogama gazim groždje na Stražilovu.

Umem da se eto, hvalim i da se stidim,

što pišem poeziju, nišča.

Ima me u mom domu i mojoj ptici,

jedino me tamo ima,

u mojoj ptici kažem.

Sinu boga Odina

kome će danas dva gavrana postati najbolji prijatelji.

Dobro je letnje jutro.