Velika zemlja, rukavac 4

-Šta ću sad!? Vikala sam na sav glas.

Kada sam otvorila oči, a mrak je trajao nekoliko miliona godina, ležala sam na nečemu što je ličilo na mekanu školjku, okruženu nepoznatom aparaturom. Bila sam potpuno gola. Nije mi bilo hladno. Pogledala sam svoju bioničku ruku. Izgledala je iznenadjujuće normalno, kao moja nekada, pre fatalnog gubitka. Pomerila sam je oprezno. Uštinula sam samu sebe i osetila bol. Bila sam šokirana. Bila sam to ja, u najboljem izdanju. Ogroman zid je bio proziran .Na trenutak sam pomislila da sam na zemlji, ali bez greške, bila je to i dalje Godzila. Kroz zid su se videla Sunca i obrisi istog grada koga sam posetila u pećini. Vrvelo je od života. Po nebu i izmedju zgrada su letele iste onakve letelice kakvu sam jednu videla pre upada u pećinu. Bila sam u živom svetu planete, shvatila sam u deliću sekunde. Kako se to desilo, nisam imala pojma, ali bilo je uzbudljivo do granice da sam mislila da sam potpuno izgubila pamet.

Možda i jesam.

Venera u peni, osvrnula sam se po ležaju, meškoljeći se.

Pokušala sam da se dignem sa ležaja, ali sam osetila takvu mučninu i vrtoglavicu da sam se brzo vratila u horizontalu, iskosa gledajući kroz prozor. Osećaj je bio sličan onome kada sam prvi put otišla malo dublje u virtuelnu stvarnost, jako davno. Videla sam duplo i imala sam morsku bolest.

Samo, nigde nije bilo mora. Ili jeste, ko će ga znati.

Prostor je bio za ljudske pojmove ogroman, a ja zaista mali delić toga. Jednog trenutka, manja letelica se približila mome zidu koji se polako spustio, a ona je lagano lebdeći uplovila pravo unutra, kao u kakav hangar. Kada je stala, otvorila su se jedna vrata i na njih je stao prvi vanzemaljac koga je videlo ljudsko oko, ako ne računamo Vavilonce i Egipćane koji su tvrdili da su komunicirali sa svojim bogovima lično. Usta su mi se osušila. Gde je Alfa, pomislila sam u panici, zevajući u stranca, koji je ljubopitljivo zurio u mene, ako bih umela da prepoznam vanzemaljsku mimiku.

-Šta ću sad!?

Vikala sam na sav glas od straha.

Moj domaćin je podigao ruku i stavio je preko usta, onako kako se utišavaju mala deca.

Zavezala sam u momentu.

21 одговор

  1. skitara0404 аватар

    Hoćeš li umeti da se vratiš. Ne sumnjam, samo pitam

    1. aleksandranm аватар

      imam kraj jednu verziju vec nekoliko dana na umu i mislim da ce biti skroz neocekivan pa zurim da zavrsim

  2. brlogingblog аватар

    Pomalo imam osjećaj kao da čitam Majkla Krajtona

    1. aleksandranm аватар

      iju.koji roman.nisam citala uopste zar on nije horor.? gde,sta da menjam,ako licim.i onako sam jedva prezivela ursulu legvin i careve zanra.gde god krenem ima nesto. posalji mi link na sra lici.odma menjam.

      1. brlogingblog аватар

        Ima mi onaj „blagi miris“ kvantne fizike putovanja kroz vrijeme i mehanicke kuge iz njegovih knjiga „Plen“ i „Mreza vremena“ne kazem da je isto al mirise … 😉

      2. aleksandranm аватар

        ah. dobro je. cekam ko ozeblo sunce da vidim sta je hocu da nastavim upravo. nesto ja nisam volela ni sferu ni park iz doba jure pa se nisam bavila njime….suvise Holivud. ne volim te price sa puno vristanja (mislim na Park). iskreno krenula sam od horde sasvim ozbiljnih pisaca..Memoari prezivele Doris Lesing, Mogucnost ostrva Misela Uelbeka i Kormak Makartijevog Puta koji me je …

      3. brlogingblog аватар

        Zadnje dvije godine ne biram pisce po preporukama vec uzimam knjige onako odoka tako su i ove njegove knjige dosle do mene procitala sam ih u jednom dahu . Mada ja inace tako uvijek citam knjige.

      4. aleksandranm аватар

        p.s sad ne mogu da pišem. sve mi liči na Krejtona, jer je nešto zaista prejudicirano Tvojim komentarom. uf

      5. aleksandranm аватар

        ili…Kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nije ni ovce ni runa.

  3. Zevsova cerka аватар

    Ja tu nista ne bih menjala 😉

    1. aleksandranm аватар

      na fonu sam.odg.kasnije.nesto mi brlja

    2. aleksandranm аватар

      hvala Boginjo, al moram sad da vidim Krajtona, stigla sam kuci

  4. Zevsova cerka аватар

    Hahahhaha odavno se nisam ovako nasmejala.
    Čekam nastavak.

  5. Olja Ka Olivera Karan аватар

    Koji sam ja… Čitam ove priče i tek sad shvatim da su u nastavcima!!! A onda odem da pročitam od prve i…nema prve. Pogledam oznake..i najzad shvatim!!! To bre roman, a ne priče. Ima da ga čitam izpočetka kad odštampaš knjigu. Natenate 😉

    1. aleksandranm аватар

      link od prvog dela

  6. […] Alfu… U vreme kada sam mislila da na planeti a i van nje, nema više života do ljudskog.  Nisam mogla da odolim i uronila sam, klekavši, celo lice u vodu. Pokvasila sam se do grudi, uronila sam obe ruke, i onu bioničku, u vodu. Bila je ledena i […]

  7. […] su me izneli. U tom trenurtku je ispred kaveza pukao portal, u sred vanzemaljskog broda, i iz heksaedra je izronio Alfa lično, sa još dvojicom zemljana i mojim Crnim. Sve se desilo munjevitom brzinom. Čudovišta je […]

Leave a Reply

Discover more from AleksandraNM

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading