Jednom prilikom sam, ne sećam se kojom, Brankovo kolo ili Novosadski salon knjige vodila Dobricu Ćosića na ručak. Na nagovor Jovana Radulovića i Rajka Petrova Noga, koji su istom ručku prisustvovali, Ćosić je pričao o vremenu posle rata i političkim odlukama koje su uticale na oblikovanje umetničke scene…

Parafraziram: Jednom prilikom smo Josip Slavenski  i ja pozvani na partijski sastanak da se dogovorimo kakva će biti muzika buduće Jugoslavije. Zastupao sam tezu proevropsku tada, velike i bogate tradicije klasične muzike, ali pobedila je Josipova ideja da muzika bude orijent i folklor..Odatle nam danas sve ovo čudo. Sve je Ceca.

Dok sam sinoć slušala, pomalo iz daljine, jer sam izvela svoga psa, prekrasan koncert FilharmonijeIMG_0281

na otvorenom, mnogo Beograđana je ležalo na ćebićima i uživalo u klasici. Izveli su svoju decu, a neki, kao ja, doveli pse. Mnogi su došli bajkom.

Takvu bih Srbiju jedino volela da gledam. Zagledanu u zvezde, otvorenu, spontanu, zaljubljenu u umetnost, na biciklu, sa detetom i psom na ruci. Jer umetnost govori sve jezike sveta.