Za svih sada skoro jedanaest godina koliko pišem blog, nikada se nisam bavila svojim sinom, želevši da našu intimu čuvam. Drugi razlog je, da mi je isuviše bolno da moje jedino dete, sada odraslog mladog muškarca, predstavljam iz pozicije koja nas oboje jako boli, a to je činjenica da je odrastao uz jednog roditelja. Otac mu je umro kada je imao nepune tri godine.

Obožavali smo ga. Moga muža i njegovog oca.

Ne bih ni ovo pisala da se pre neki dan nisam istinski razbesnela.

Penzija moga sina je par stotina preko 10000 hiljada dinara. To je 30% umanjeno od najmanje penzije u Srbiji.

Školuj ti svoje dete sa deset hiljada mesečno, kretenu!

Srela sam komšinicu, čiji muž živi u nekoj od država  severne Evrope, gde joj je i sin. Njen sin i moj su išli zajedno u školu. Sada će, ovih dana tačnije, obojica napuniti po 21 godinu.

Njen sin u toj državi ide u drugi razred srednje škole, jer je prvo morao da nauči taj jezik. Svakog meseca dobija od iste 800 evra, za školske troškove. U školi ovde, je bio jedan od  najlošijih đaka u razredu. Vikendom tamo, raznosi novine, za šta je takođe plaćen. Ovog leta je dva puta išao na more, od te love.

Moj sin je baš juče dao dva ispita čime je zadovoljio uslov za upis treće godine akademskih studija. Jejeeee! Celo proleće je radio na faksu sa brucošima neke vežbe, za minimalnu nadoknadu (znači, nešto i zna) a ovog leta je danonoćno radio u režiji programa jedne televizije sa nacionalnom frenkvencijom. Juče je sa dva ispita, koje je položio otišao na posao. Slobodan je nedeljom. Prvi mesec je radio noću, od deset do šest ujutru. I posle skoro tri meseca…još nismo videli njegov autorski honorar.

Kaže, uči posao.

Kaže, ovog leta neće ići na more.

Srbija.

I need your support to keep delivering quality journalism and literature to maintain our openness and to protect my precious independence. Every reader contribution, big or small, is so valuable. Support me from as little as 1€ – and it only takes a minute. Thank you.

pretplata i podrška https://www.patreon.com/aleksandranm

I još nešto…Prethodnu priču, Tamo daleko, posvetila sam sinu. 🙂