Dve perspektive/ jedna je denbraunovska paklena ljudska, druga je da majka zemlja ne može više da podnese nasilje. Požari, vetrovi, virusi…

Dve perspektive: jedna je planetarna, jer horde su već krenule, ratovi, glad, nasilje, religije, migracije i emigranti. Horde… Druga je mikro…Pojedinac koji sedi u svojoj izolaciji, u svojoj virtuelnoj stvarnosti, grupašice, rupašice, grupe, rupe i čeka da mu se dogodi život.

Živimo u Kafkinom Procesu i čekamo neizrecivo, nevidljivo, neiskazano.

Robota mi kaže: što se ne uplouduješ, nema straha onda.