ova pesma je moj povratak poeziji i 700 priča na mom blogu 😁🥁🎶🥳🎈🎉🥂🍾
Srce mi je poput razbijene krletke, ptica nema.
Utroba, uvek tako topla i velikodušna, pusta utrina sa nekoliko vlati suve trave.
Glava… Konačno blistavo ogledalo, savršeni sklad, kineski hram prepun čuda, budistički monasi se penju do zvezda.
Tibet u ratu, Evropa u strahu, planeta u oblaku.
Dan pored mora, jedne blede jeseni u Trstu.
Drugi dan kroz vrele suncokrete jednog sunčanog leta pored Dunava na biciklu.
jedno kao hirurški nož otrežnjenje
biseri i svinje
lažni prijatelji
poneki iskren osmeh
Sneg svuda, nema tragova.
Zavrti me vrtoglavo da osetim snagu Umetnosti
Оставите одговор