http://www.konkretno.co.rs/kultura-i-umetnost/o-zenama-u-i-za-umetnost
blogerka, profesor, biciklistkinja, majka jednog fantasticnog mladića, suvlasnik divnog psa. pisac, famozan skroz.
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
sanjamatic на Put | |
Oloriel на Put | |
sanjamatic на Buka i bes | |
sanjamatic на Sreda, Netflix | |
ljubicanstvena на Sreda, Netflix |
https://www.buymeacoffee.com/aleksandraw
21 јула, 2014 at 8:11 PM
Sjajan tekst, Aleksandra, a tema neiscrpna… rodovska ravnopravnost? hmm… teško i još uvek daleko.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
21 јула, 2014 at 8:47 PM
Hvala Dragana. 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 10:07 AM
E sad me navede na razmišljanje. Pravo u sridu.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 11:02 AM
🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 11:34 AM
Ja bih isto išao oko terena.
Mora da je problem u meni? A?
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 8:25 PM
hm…
Свиђа ми сеСвиђа ми се
24 јула, 2014 at 5:38 PM
e. da. raduje me to. (jos uvek ne mogu da udjem na blog…)
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 12:33 PM
UBR u vezi s tim što “ Umetnica kaže da su svi bili nežni prema njoj.“ slažem se s tobom da se radi o „odnegovanoj publici jednog festivala“.
I kakva je to provokacija, uistinu? A da je sjedila na nekom glavnom gradskom trgu (ne, ne treba to biti u „zemljama gde je burka obavezan deo ženskog asesoara“) i recimo da su pored mekih flomastera tamo bili lanci, bič, toljaga, skalpel, pištolj i natpis „učinite što mislite da treba učiniti“?
Ako zvučim kao da pretjerujem, to je zato što sam se odgajao između ostalog na onome što je Marina A. radila sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Eto.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
22 јула, 2014 at 8:25 PM
i ja sam rasla na Marini… u pravu si. ipak je ovo klasican novinarski tekst, u sutini, iako izgleda kao lican….( bio bi lican pre dvadeset godina kad su me te teme istinski interesovale) ciljna grupa je bila bitna. eto. na putu sam kracem pa odgovaram na brzaka. cak ne mogu da udjem u svoj blog. prokomentarisacu jos. da pistolj, toljaga. da
Свиђа ми сеСвиђа ми се
24 јула, 2014 at 5:51 PM
Robi, ja sam magistrirala na Crnjanskom i zenskom pismu. moja polazna tacka za ceo rad je bila Dafina Isakovic koju su selili cetiri puta, a da ona nije znala ni zasto ni gde je sele (Ima Seoba al smrti nema)…i tu je ostalo moje srce. U Seobama, Strazilovu…Romanu o Londonu. Onda sam dobila tu aparaturu teoretsku i sa njom najlakse rukujem…kad treba da napisem probitacan tekst koji ce da obrati paznju eventualno, svojom kontraverzom, na jedan portal na kome se jos niko ne reklamira…a trebao bi. jer ja zaista vise volim marcipan od hleba, a sve je tanko i svi radimo za dz.
Cure o kojima pisem nisu ni blaga najblaza moguca slika sveta kakvu smo dobijali mi. Ovo je jedan fensy festival, zaista sa dosta poziranja. A ja sam naucena da to u tekstovima ne pominjem RTS je bio deset godina opake skole…
Ipak, Shelibatra je rodjena u Pristini, skolovala se na zapadu, tako da je njen cin pisanja zaista hrabar. Ne znam da li si bio ikad na Kosovu?
Ova druga, Katz je radila sa Marinom skoro. Njena haljina za performans je firmirana. Ali je, ako prartis rad Marine poslednjih godina i ona (Marina) isto u tom fazonu. Umetnost vise ne spasava svet, izgleda. Iako bi bilo lepo da bude bar platforma za spasavanje…
I jos nesto. U firmi u kojoj ja radim, a o kojoj takodje govorim, ima mnogo novca. A to , priznaces, baca sasvim drugo svetlo na ceo jedan deo mog teksta. 🙂
Свиђа ми сеСвиђа ми се