Karađoz je bio ozbiljan čovek. Takvog je i danas teško naći.

Većina kudi našeg predsednika, svi misle da bi bolje vodili državu od njega. Sumnjam ja u to. Odgovoran je to posao. Potrebno je mnogo odricanja i znanja da bi se izdržao pritisak koji ide sa tim.

Kao i tad, prokletu avliju prepoznajemo u našem svetu. I nekad je postojao neko ko upravlja i povlači konce.I tada je bilo lopova, skitnica i prevaranata i onih koji nevini stradaju.

U današnjem svetu je više nevinih ljudi u zatvorima, nego onih koji su stvarno krivi.Ti što su prevaranti, oni su obično na visokim položajima i sa visokim titulama i uvek su nedodirljivi. I tada, kao i danas, postoje izdajnici i večiti robovi, kao što su bili nekada Bajazit i Džem sultan.

Džem, koga su svi smatrali izdajnikom, bio je čovek koji je samo tražio svoj deo koji mu je po pravu nasleđa pripadao, za razliku od Bajazita, koji je svu vlast prigrabio sebi.

E, to je izdajnik svog naroda.

Neverovatna je sličnost današnjeg sveta, sa tim, nama poznatim samo iz priča.

Ova naša malena Srbija je pravi primer. I kod nas ima raznih sojeva ljudi. I kod nas sve smrdi i zaudara, ali ne od onog običnog smrada, nego od mržnje i nepoštovanja. Umiru ljudi i danas jedan za drugim, a za njima ostaje samo njihova bezvredna imovina, koju će takođe da popiše neko, ali za koju će se, u ovom slučaju, grabiti kao životinje za poslednji obrok.

Možda će i posle nas, doći neko, ko će ispričati da je naše vreme bilo prokleto i najgore u istoriji.

Ipak, ljubav, ljubav je bitna i kao i sad i nekad je određivala ponašanje ljudi kroz život.

Ko zna šta bi bilo sa nesrećnim Ćamil efendijom, da je uspeo da se oženi sa lepom Grkinjom, ko zna kakva bi mu sudba bila…Ali, i to je život.

Sve se menja i sve prolazi, samo je priča večna, ona je ono što jedino ostaje iza nas i što nas večno prati.

Neško Pavićević, maturant u STŠ IV4