Sad sam htela nesto da pitam drugare u WordPress grupi na fejsu koji se bave kompjuterima, pa sam shvatila da su drugari napravili čitavu biznis ikonografiju od najbolje blog platforme na svetu. Koja je inače besplatna. I laka za koriscenje. I da ne bih mogla da podnesem ni jedan baja komentar IKT, koji bi objasnio maloj blogerčici kako svoje tekstiće može da obesi mačku o repić, a ne u e book. ( Nešto mi koči izvoz tekstova. Hoću da napravim e book od mog novog romana Velika zemlja, pa mi to treba).

E tako kao sto se ponašaju razni internet gurui i developeri prodavci magle na potpuno besplatnoj i krajnje jednostavnoj blogerskoj platformi kakva je WordPress, tako se ponaša i ceo marketinški tim sa izbornom kandidaturom aktuelnog heroja srpske nacije, sam protiv svih, AV glede dva poslednja spota istog Hleb naš nasušni i Ima li pilota u avionu.

Kome se obraćaju prodavci srpske izborne prolećne magle?

Istoj onoj naivnoj gomili koja pita jel tebi narasla plata, eno AV tako kaže na televiziji, iako je zavirujući u svoj novčanik video duplo golo. PeMzije. Društveni sektor. Polusvršeni. Nesvršeni. Lažni. Realiti progamirani. SrBski.

Kaže mi jedna učiteljica, inače blajhana plavuša od jedno 90 kilograma žive vage, kada sam objavila tekst o predavanju na Novim tehnologijama frljam se emocijama i piskaram, njoj ostvarenoj i udatoj koja radi i za stranu firmu, ne samo u školi,(šminka, usisivači, osiguranje, šerpe ???) a mene da bude sram što sam radila za strance za pare (volonterski, prim. autorke). I još sam na nekoj fotki turila kompjuter izmedju dugih nogu, kaže dalje, sram da me bude (53 biciklističke ponosne godine). Kao da smo pevaljke, a ne lučonoše, divne.

Ej, Srbijo.

Spotovi predizborne kampanje AV su tako blasfemični i prostački, tako beznačajni, da nema tog vica na njegov račun koji ih može dostići. Otud i odbijen tekst za najstariji i najuticajniji dnevni list u ovom delu Evrope na istu temu iz pera jednog značajnog srpskog reditelja, ali ne i kolumniste. O beznačajnom ne treba pisati.

Odoh na pijacu.