Nalazim se na Godzili, u Boss Velikom zidu super jatu galaksija prečnika milijardu svetlosnih godina u okviru 830 galaksija rasporedjenih u četiri super jata 10000 većem od Mlečnog puta. Sukob između dve korporacije je ovoga puta užasan. Celo nebo Godzile gori. Ni Koreja ni West se ne povlače. Pustinja treperi u požaru, koji izgleda kao hiljade morskih pijavica. Samo, u vazduhu je pesak, a ne voda, koju na Godzili svi željno tražimo. Dok nepomično posmatram požar, ne razmišljam o ratu, nego o onoj divnoj vodi koju sam na planeti ranije pila. Ne nalazim za shodno, čak ni da se savijem ili zaklonim. Imam utisak, da to nije trenutak kada ću stradati, prosto tek tako. Više mi nije bliska čak ni ideja oko čega se sukobljavaju dve sile, u momentu najvećeg otkrića u istoriji čovečanstva, činjenici da nismo sami u svemiru.

https://aleksandranm.wordpress.com/2017/04/24/velika-zemlja-ruka-boga/

Bitka izmedju Unlimiteda i Westa začinjena je i takmičarima kojih ima sve više. Neke vidim prvi put. Hoverkrafti zuje na sve strane. Ovde ne pomažu nikakvi borilački sportovi, pogotovo ne moj. Alfa insistira da koristim bioničku ruku.

„Na koga da pucam?“ Pitam zabrinuto.

„Vidiš da se ne zna ni ko pije, a ni ko plaća“. Dodala sam šeretski, što nije bilo ni malo uputno, obzirom na silan pesak oko nas.

Alfa me nestrpljivo obara na tlo, dok svetlosni meci zuje na sve strane.

Odjednom se na nebu pojavljuje potpuno nepoznati brod koji strašno liči na ovaj pored koga smo, samo je hiljadu puta veći.

Sukob u sekundi, onoj zemaljskoj, prestaje.