Pretpostavljam da neki od Vas, mojih drugara, kao i redovnijih čitalaca znaju da sam prošle jeseni zagrizla zalogaj koji na moju veliku žalost nisam pojela. Reč je o velikom konkursu HBO za Balkan, na koji si mogao da pošalješ svoj scenario. Odlučila sam se da to bude prerada moga prvog romana Kiša i moje nove cipele. Trebalo je napraviti samo prvu epizodu po pravilima industrijskog holivudskog scenarija. Posao je bio ogroman, prvo savladati filmski jezik koji nikada nisam profesionalno koristila, onda formu holivudskog scenarija za koji nije bilo ni reči na srpskom jeziku, onda samu aplikaciju…Da ne pričam, da je trebalo prebaciti u jedan sasvim novi medij horizontalnu priču kakav nudi roman. I tako…na konkursu je prošlo preko 400 scenarija iz cele regije. Pobedila su dva momka, jedan iz Hrvatske, drugi iz Srbije, oba FDU mladost scenaristička. Nisam ja. Keri Bredšo da budem, jebi ga. Plakala sam kao kiša. Najviše od jada što sam se premorila. Tako sam mnogo radila samo kad sam pisala magistarski, pre sto godina.

Tada sam počela da razmišljam…kako bi bilo da svaku moju priču svedem, izvedem, predstavim nekim drugim jezikom, ne klasičnim literarnim, nego pozorišnim, jer mislim da ako mi nešto vredi na ovom blogu su kratke priče koje pišem. Počela sam da ih čitam  javno    i to mi se dopalo. Poseban podsticaj mi je bio susret sa dve umetnice, glumicom Milom Manojlović i rediteljkom Jelenom Marković koje su u prostoru TransfomArt galerije u Beogradu ponudile novi radioničarski koncept Prenesite svoju priču:

Prenesite svoju priču kroz oblik naracije koji odaberete, naslonjeni na vrstu umetnosti kojoj ste skloni, ili je bliska vašoj priči, osetite estetsko jedinstvo u umetničkom uobličavanju svoje priče, pokušajte da prepoznate sopstveni stil i samo svoj, jedinstveni način kreiranja i prenošenja priče. To bi bio tek prvi korak na putu daljeg umetničkog lutanja, istraživanja, otkrivanja i kreiranja.

(Predstavljanje programa škole glume i režije Artonaut. Škola Artonaut neguje savremeno znanje o ljudskoj svesti, kojoj su film i dramska forma najbliži po strukturi.)

Nije nas bilo mnogo, Višnja i ja. Višnja je balerina, ja blogerka. Obe sa neverovatnim životnim pričama. Obe prošle kroz najraznovrsnije pozorišne obuke. Poslednjih godina, prošla sam obuke Apsarta i Bazaarta (o čemu će još biti više reči). Pratila gomilu pozorišnih festivala, sama držala radionice  sa klincima u školi uradila desetinu predstava, snimala filmiće

U prvi mah je bilo zbunjujuće. Ogroman prazan prostor u koji treba da uneseš značenje. Htela sam da ispričam jednu svoju priču sa bloga   

Višnja jednu porodičnu…

Radionica Prenesite svoju priču i škola glume i režije Artonaut namenjene su:

– osobama koje hoće da odaberu profesiju glume ili režije i pripremaju se za prijemne ispite i studije na akreditovanim akademijama
– osobama koje hoće da promene ili dopune svoje trenutno poslovno angažovanje ili profesiju
– osobama koje hoće da obogate svoj život kreativnim i umetničkim iskustvima
– glumcima i rediteljima koji tragaju za inovativnim pristupom profesiji
– scenaristima i piscima koje zanima kako „oživljava“ tekst.

Na kraju se sve pretvorilo u fantastičnu razmenu energije, oslobađanje i radost kakvu uvek donosi pozorište.

U sledećem delu ću Vam pričati o performansu Interego (Ako zažmuriš sve će proći)

Multimedijalni performans „Interego“ želi da osvetli naše lične mrakove, da nam ukaže da svi delimo slične patnje i da nam da snagu da izađemo iz tog mraka.
Teži da osvetli ono sputano u nama. Istražuje zatvorenost u ciljevima koje smo samo poželeli a za koje nismo sigurni da li možemo da ih ostvarimo, pa zato uživamo u svojoj letargiji gradeći patnju. Društvo nam nameće ciljeve. Mi mislimo da smo jedini neostvareni, jer ljudi oko nas kriju svoje neuspehe. U sopstvenom mraku počinjemo da se upoređujemo sa tuđim uspesima, nemoćni da išta promenimo, naučeni da budemo poslušni. Naša svest je usmerena ka čekanju rešenja koje nikada neće stići, a u isto vreme se nadamo da će sve proći tj. da ništa neće ni morati da se rešava.

Prvoj imersivnoj predstavi Dan u noći

DAN U NOĆI

Postoji kuća u Beogradu koja krije tajne beogradskih intelektualaca, umetnika i aktivista kroz vekove. Kuća u kojoj su se preplitali revolucionari i udbaši, ljudi lakog i sumnjivog morala i elitni doktori, umetnici i običan svet. Kuća u kojoj se sve stapa u jedno i jedno se stapa u sve. Ona skriva i na momente otkriva kontrasne priče koje su nas inspirisale u kreiranju ove imersivne pozorišne predstave. Paradoks kroz koji živi kuća, zabrana i revolt, dan i noć, učmalost i živost kuće, uglađenost duha i oronula spoljašnost, као i ličnosti koje su prolazile, zadržavale se i živele u ovoj kući čine srž ove predstave. Predstava se bazira na devising procesu, fizičkom i image teatru, uz veliku posvećenost i entuzijazam svih uključenih.

Kralju Ibiju

U okviru festivala „Dev9t“ u Staroj ciglani izvodi se predstava „Kralj Ibi“ u postavci glumca Gorana Jevtića, koji veruje da je, posle „Ibija“ kojeg smo ovde gledali pre 30 godina, uspeo da napravi uzbudljivu predstavu koja je ogledalo ovog vremena.

I ponešto o ovogodišnoj pozorišnoj konferenciji Učestvuj

Ovogodišnja konferencija namenjena je i nastavnicima i dramskim umetnicima, jer je stvaralačka participacija zajednički imenitelj i savremenog pozorišta i obrazovanja. Stvaralačka participacija nastaje kada učesnicima omogućimo da aktivno učestvuju ne samo u usvajanju, već i u kreiranju sadržaja. Ova visoko demokratska praksa menja lice i pozorišta i obrazovanja, jer direktivno vođenje procesa učenja i stvaranja zamenjuje saradničkim, partnerskim, a receptivno učenje i interpretaciju preobražuje u dijalog i interaktivni rad.

Foto: Jelena Marković, Bruno Božić

Овај приказ слајдова захтева јаваскрипт.