Strašna Srbija u kojoj se razrovani putevi grade decenijama, u kojoj vozovi liče na štale, a brze pruge voze po korumpiranim džepovima, u kojoj cveta porodično nasilje, povećanja plata se aminuju pa ne ispunjavaju več treću zimu, intelektualnoj eliti, ej, bre, ono malo obrazovanih što nas ima, ko nas jebe, što smo budale, kakva elita, zna se šta je to, realno, penzioneri se klanjaju lekovima na svojim malim kućnim oltarima (jedan pre neki dan pita u apoteci ima li sa penzionerskom karticom popust na lekove, kaže još da sigurno ima pravo) i vlasti, vlasti uvek, koja kao hidra plazi po ružičastim blatnjavim i otrovanim medijskim pacovskim kanalima, neokupani , neokupani, samleveni, mladi i stari stoje umesto na nekim divnim plažama i snežnim padinama ispod novogodišnje jelke od 83000 evra u srcu glavnog grada. Da li je to ta šljiva pod koju ćemo svi da stanemo, pitam se.