Pre neki dan gledala sam prekrasan film Lov na losose u Jemenu iz 2011. godine. Politička satira ali i zanosan ljubavni film (Ewan McGregor i Emily Blunt awww) priča priču o nemogućem . Jemenski šeik hoće da u pustini napravi reku i da u nju doveze losose iz Britanije. Britanskoj vladi odgovara priča o održivom razvoju da bi sklonila i  zabašurila gadosti iz Avganistana… No, ribolovci iz Britanije ne dopuštaju krađu njihovih reka pa u Jemen stižu lososi iz ribnjaka koji nikada nisu plovili uzvodno, kako se kreću ribe u prirodi na putu do svog mrestilišta. Ribe instiktivno kreću pravim putem, onako kako je priroda uredila. Ipak, projekat ne uspeva, jer se sever i jug  Jemena posvađaju oko projekta koji se ruga bogu. U jednoj ranijoj sceni, dok šeik i naučnik koji mu pomaže u projektu spokojno mašu štapovima na lovištu i probadaju losose u letu, pobožni Mohammed govori dr. Jonesu kako su pecanje i vera jedno te isto, odnosno da pecaroši ne mare za boju kože i nacionalnost, već im je važna samo riba.

Čekaj malo, lov na šta? Gde?! Na losose. U reci usred pustinje Jemena. Da, zvuči kao đavolja šala. Besmislica. To, uostalom, govore i likovi u ekranizaciji bestselera Paula Tordayja “Salmon Fishing In The Yemen”.

Besmislica je da rat koji počinje u filmu između severa i juga upravo traje u Jemenu.

Besmislica ili vizija.

Moj pokojni muž je bio strasan ribolovac. Mogao je šajku da prevesla preko najšireg dela Dunava, da se ne oznoji. (toliko o mom poznavanju ribe) Nisam stručnjak, ali mogu da upecam.

Prvo što mi je palo na pamet dok sam gledala film bile su vesti koje sam poslednjih godina čitala o kitovima

Iako se kitovi izvanredno orijentišu, nema objašnjenja zašto se nasukavaju što veoma često čine masovno, a oni koje ljudi vrate u dubinu, okreću se i svom snagom ponovo plivaju ka plićaku.

Prema nekim tumačnjima, uzrok je oboljevanje kitova zbog zagađenja okeana, dok drugi smatraju da ih na to navode sonari brodova i podmornica i drugi ultrazvučni uređaji koji zbunjuju kitove ili im nanose trajnu štetu.

Ima i tumačenja da se kitovi ponašaju kao čopor i da bezglavo slede vođu, čak i ako pliva u smrt u plićaku, dok neki kažu da „kolektivno samoubistvo“ kitova može biti „emotivna posledica“ uginuća ili pogibije nekog od „najomiljenijih rođaka“.

Onda sam se setila  sasvim bezveze (ili vizionarski, šta znam) požara na Staroj planini.

Možda se drveće samo zapalilo od užasa pred smrću reka.

 

Iako male hidroelektrane spadaju u sisteme koji obezbeđuju obnovljiv vid energije, njihov uticaj na prirodnu okolinu je ogroman. Takav je slučaj i sa mini-hidrocentralom na Crnovrškoj reci koja je izgrađena u Parku prirode Stara planina iako su tamo zabranjeni bilo kakvi radovi, a naročito ne na vodotokovima. U lokalnoj samoupravi i Turističkoj organizaciji opštine Knjaževac kažu za Knjaževac.info da su ove aktivnosti dovele douništenja eko-sistema i oskrnavile netaknutnu prirodu Stare planine.

Kada sam bila devojčurak, posle smrti oca, moja majka je ispred naše kuće u Rumi posekla od tuge i besa (neka nesrećna priča između nje i oca) divnu brezu. Bila je ogromna i posađena kada smo se uselili u kuću. Mama ju je dobila od oca te godine, za 8. mart.

Detinjstvo sam provela grleći to treperavo, vitko šuškavo belo drvo, sanjajući njegovu lepotu na sebi.

Dok je umiralo, drvo je vrištalo, a ja sam preplakala tu celu jesen.

Majci nikad nisam oprostila.

Nešto mislim da li je ova džentrifikacija Beograda uticala na prirodu da ovih poslednjih dana oktobra budemo najzagađeniji grad na svetu?

Na vodi?

Džentrifikacija (engl. gentrification, prema gentry: niže plemstvo), proces u kome se stare jeftine zgrade ili čitavi delovi grada, najčešće radnička naselja, pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojeće pripadnike srednje klase, koji se doseljavaju umesto originalnog stanovništva, koje sebi ne može da priušti povećanje dažbina i troškova života.

Najčešće se džentrifikuju centri gradova sa tendencijom pomeranja siromašnog stanovništva ka periferiji. U upotrebi je i reč japifikacija, sa sličnim značenjem kao džentrifikacija.

Džentrifikacija ponekad može poprimiti i forme socijalnog čišćenja, kada se stanovništvo raseljava radi izgradnje poslovnih prostora bez ponuđenog alternativnog smeštaja.

Karikiram, besmislena.

I need your support to keep delivering quality journalism and literature to maintain our openness and to protect my precious independence. Every reader contribution, big or small, is so valuable. Support me from as little as 1€ – and it only takes a minute. Thank you.

pretplata i podrška https://www.patreon.com/aleksandranm