Volela bih da sam muškarčina pesnik iz čitanki, velika reč, suza za medije, okrugli sto, tribina, angažovano, samo angažovano, ili bar urednica neke edicije, samo urbana, nekog huba, neka utegnuta, ili namirisanog brka neki, da me tapšu po ramenu, zovu na koktel, šalju mi posebnu pozivnicu, mesto samo za mene, kulturna scena, ding dong, bla bla truć, bi-bi, di-di selfi, selfi, grupa, volela bih majke mi, samo zato da neko pročita onu moju priču nepročitanu, nedosanjanu, neotvorenu, nedodirnutu, neshvaćenu, onu iza ćoška, onu ispod stola, zabačenu, nesnađenu, neprotumačenu, krhku, gladnu, bosonogu i drhtavu, svu od svile, metala, staklenih krhotina, lišća, krvi i žila, laži i snova i da kaže: “ hej bravo, ta ti je antologijska,“ dok se sa divljenjem samo uvlači u moju biblioteku.

 

 

pretplata i podrška https://www.patreon.com/aleksandranm