Svaki dan prolazimo kroz cvetne leje i raskošne, visoke trave. Sve više ćutimo, sve se više razumemo, veliki crni i ja. Robota se unapredila, radi na cripto tržištu, čak je neka zvezda tamo, tako bar kaže. Obnovila je svoj izgled neverovatno. Jeste retro, ali su to neki metali, možda nisu ni zemaljski, ko će je znati. Sad više ne škropoće, sikće kao velika crna mamba kroz travu. Da se čovek uplaši kada je vidi. Imperatorka.

Jutros nam je mir bio pomućen. Dobila sam strašno uvredljivo i ružno pismo od patuljka koga sam ponekad sretala u biblioteci u koju sam volela da svraćam. Bio je ćelav, ćosav i trbušast, po svemu sudeći se retko kupao. Jednom sam ga izgleda uvredila, kada sam pomenula da ne bi bilo zgoreg da se ponekad malo umije i opere ruke, jer su u tu biblioteku svraćala i deca, a on je ostavljao strašno masne fleke na bledim listovima knjiga, dok ih je čitao. Nije imao ni čarapu za brisanje nosa, kao svaki pošten kućni patuljak, pa je knjiga posle njega bila i balava. Nema sumnje, bio je to jedan filozofski nastrojen patuljak što sam zaključivala po tome, da se uvek grbio (od toga je bio još manji nego što jeste i nekako servilan) dok govori, pa sam ja zamišljala da poput Tantala nosi na leđima ceo svet. Čujem da se i sam bavi pisanjem. Eh.

Dakle, moj Crni je bio istinski zaprepašten. Drhtavim šapama je pridržavao list jednako umazanog papira u kojem je bilo pismo od patuljka za mene. Pogledao bi me zaprepašćeno, pa onda opet iščitavao pismo i tako unegoled. U pismu je između ostalog stajalo:

To je samo učvrstilo utisak koji o vama imam od početka – da ste zla i pakosna osoba, koja uživa u niskom osvetoljublju prema onome koga iz bilo kojih razloga ne podnosi. Nije čudo što ste kao takvi celom dušom prionuli uz odvratnu drugosrbijansku ideologiju, gej-umobolnosti, maske, vakcine i druge korona-idotarije

Crni je uzdisao i dugo ćutao. Onda me je liznuo svojim velikim hrapavim jezikom i rekao:“Sanja…da li je ovo ljubavno pismo?“ Tužno sam uzdahnula i pocrvenela. Nisam ništa rekla, samo sam odrečno odmahnula glavom. Nikako ne bih to volela.

„Pfff. Glupan. Taj patuljak pojma nema.“ Nastavio je srećno mašući repom.“ Život je tako lep. I onako ni ti ni ja ovde pola reči ne razumemo. Optužba se ne prihvata. U tebe se samo može zaljubiti.“