4.
Iako smo bili udaljeni milijardama svetlosnih godina od Zemlje i na Godzili je bila vidljiva jadna moda ovoga doba. Naime već duže vreme dikatat za modne frikove je bio Pokret za prava izumrlih životinja, a činjenica je bila da si mogao da odštampaš svaki organ, osim mozga, što je podrazumevalo, po genetskom kodu i svaki deo izumrle životinjske vrste.
Dok je srednji pol često i birao neke hermafroditske dodatke, žene su se najrađe kitile repom od lisice, ponekom zmijskom glavom, nogom od srne ili leopardovskim accessesorizom, šta god. Retko koja žena bi nosila rog belog nosoroga na čelu ili grivu belog lava. To je ostajalo za iskusne muškarce.
Meni je ta moda bila patetična i bogohulna i bila sam cela ja. Mada sam imala malu bioničku pomoć. Ali, o tome, ako bude bilo vremena.
Sada u ovom kosmičkom ništavilu, u kafani na kraju svemira, bila sam okružena sa nekoliko aligatorskih hrbata, par pandinih šapa, dve vilice divlje svinje…A o divljim mačkama i pticama visokoletačima da ne govorim. Bilo je tu čak i petlovih kresta, šapa domaćih pasa i rogova bika.
O onome što je eventualno moglo biti u zaštitnim pantalonama, nisam smela ni da pomislim.
Baš sam se uplašila.
Srećom, tišina je kratko trajala.
Glas o novom takmičenju je stigao i do uživalaca opijuma.
Uđite, sedite za šank, draga moja, širokim osmehom hijene obratio mi se po svemu sudeći domaćin kuće.
Vadeći divnu, potpuno retro flašicu prepunu neke providne tečnosti, koju je stavljao pred mene, ukazivao mi je dobrodošlicu.
Šta je ovo? Pitala sam, a već sam znala odgovor. Domaćin se nasmešio, još šire.
Bila je to flašica čiste divne vode, koju nisam pila decenijama…
Voda bi mogla da bude spas, pomislila sam žedno, osvrćući se oko sebe.
Ekipa se kladila u pobednike, javljao mi je čip.
…Nalazim se na Godzili,u pesku, u BOSS Velikom zidu, superjatu galaksija koje ima prečnik od milijardu svetlosnih godina, u okviru 830 galaksija raspoređenih u četiri super jata, 10000 puta većem od Mlečnog puta i pokušavam da pijem vodu.
Zatvorila sam oči i prinela flašicu usnama….
Mogla sam isto tako i da plačem.
No, trebalo je biti štedljiv i ne rasipati se.
15 марта, 2016 at 1:24 PM
Dakle, i MODU mecum porto (omnia mea) 🙂
Свиђа ми сеLiked by 1 person
15 марта, 2016 at 1:26 PM
P.S. Budi dobra devojcica, ne zaviruj u zastitne pantalone 😉
Свиђа ми сеLiked by 1 person
15 марта, 2016 at 3:43 PM
heh. bog stvaranja dok je pisao pravio tulumbe
Свиђа ми сеLiked by 1 person
15 марта, 2016 at 9:26 PM
Fino se sve razvija… 😀
Свиђа ми сеСвиђа ми се
15 марта, 2016 at 9:34 PM
joj, ne znam. frka mi od tolikih mogucnosti. Nadam se da nije petparacki ? Il jeste? Hu.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
15 марта, 2016 at 9:59 PM
Sa užitkom uvek čitam SF. Videćemo gde češ nas odvesti, pa ću onda prosuditi… So far so good… 😀
Свиђа ми сеLiked by 1 person
16 марта, 2016 at 1:35 AM
Hej ma ovo nije SF ovo je realnost na grub način!
Свиђа ми сеСвиђа ми се
16 марта, 2016 at 6:49 AM
ne,ne. priča o životinjama ne. neće nikako ići na tu stranu. to je samo ukras
Свиђа ми сеСвиђа ми се
19 марта, 2017 at 1:12 PM
Zanimljiva priča i čitam je sa uživanjem jer imam i ja neka slična viđenja bidićnosti. 😊
Свиђа ми сеLiked by 1 person
19 марта, 2017 at 1:27 PM
hvala. sad se spremam za rukav. ono je bio rukavac. neka space opera skroz
Свиђа ми сеLiked by 1 person