Velika zemlja

4. Iako smo bili udaljeni milijardama svetlosnih godina od Zemlje i na Godzili je bila vidljiva jadna moda ovoga doba. Naime već duže vreme dikatat za modne frikove je bio Pokret za prava izumrlih životinja, a činjenica je bila da si mogao da odštampaš svaki organ, osim mozga, što je podrazumevalo, po genetskom kodu i…

4.

Iako smo bili udaljeni milijardama svetlosnih godina od Zemlje i na Godzili je bila vidljiva jadna moda ovoga doba. Naime već duže vreme dikatat za modne frikove je bio Pokret za prava izumrlih životinja, a činjenica je bila da si mogao da odštampaš svaki organ, osim mozga, što je podrazumevalo, po genetskom kodu i svaki deo izumrle životinjske vrste.

Dok je srednji pol često i birao neke hermafroditske dodatke, žene su se najrađe kitile repom od lisice, ponekom zmijskom glavom, nogom od srne ili leopardovskim accessesorizom, šta god. Retko koja žena bi nosila rog belog nosoroga na čelu ili grivu belog lava. To je ostajalo za iskusne muškarce.

Meni je ta moda bila patetična i bogohulna i bila sam cela ja. Mada sam imala malu bioničku pomoć. Ali, o tome, ako bude bilo vremena.

Sada u ovom kosmičkom ništavilu, u kafani na kraju svemira, bila sam okružena sa nekoliko aligatorskih hrbata, par pandinih šapa, dve vilice divlje svinje…A o divljim mačkama i pticama visokoletačima da ne govorim. Bilo je tu čak i petlovih kresta, šapa domaćih pasa i rogova bika.

O onome što je eventualno moglo biti u zaštitnim pantalonama, nisam smela ni da pomislim.

Baš sam se uplašila.

Srećom, tišina je kratko trajala.

Glas o novom takmičenju je stigao i do uživalaca opijuma.

Uđite, sedite za šank, draga moja, širokim osmehom hijene obratio mi se po svemu sudeći domaćin kuće.

Vadeći divnu, potpuno retro flašicu prepunu neke providne tečnosti, koju je stavljao pred mene, ukazivao mi je dobrodošlicu.

Šta je ovo? Pitala sam, a već sam znala odgovor. Domaćin se nasmešio, još šire.

Bila je to flašica čiste divne vode, koju nisam pila decenijama…

Voda bi mogla da bude spas, pomislila sam žedno, osvrćući se oko sebe.

Ekipa se kladila u pobednike, javljao mi je čip.

…Nalazim se na Godzili,u pesku, u BOSS Velikom zidu, superjatu galaksija koje ima prečnik od milijardu svetlosnih godina, u okviru 830 galaksija raspoređenih u četiri super jata, 10000 puta većem od Mlečnog puta i pokušavam da pijem vodu.

Zatvorila sam oči i prinela flašicu usnama….

Mogla sam isto tako i da plačem.

No, trebalo je biti štedljiv i ne rasipati se.

11 одговора

  1. skitara0404 аватар

    Dakle, i MODU mecum porto (omnia mea) 🙂

  2. skitara0404 аватар

    P.S. Budi dobra devojcica, ne zaviruj u zastitne pantalone 😉

    1. aleksandranm аватар

      heh. bog stvaranja dok je pisao pravio tulumbe

  3. Shonery аватар

    Fino se sve razvija… 😀

    1. aleksandranm аватар

      joj, ne znam. frka mi od tolikih mogucnosti. Nadam se da nije petparacki ? Il jeste? Hu.

      1. Shonery аватар

        Sa užitkom uvek čitam SF. Videćemo gde češ nas odvesti, pa ću onda prosuditi… So far so good… 😀

  4. Olja Ristic slucajni bloger аватар

    Hej ma ovo nije SF ovo je realnost na grub način!

    1. aleksandranm аватар

      ne,ne. priča o životinjama ne. neće nikako ići na tu stranu. to je samo ukras

  5. bloodybutterfly аватар

    Zanimljiva priča i čitam je sa uživanjem jer imam i ja neka slična viđenja bidićnosti. 😊

    1. aleksandranm аватар

      hvala. sad se spremam za rukav. ono je bio rukavac. neka space opera skroz

  6. […] je bio prepun ljudi. I onih sa nadgradnjom i onih starih bez. Svi su se ujedinili svesni da ni Westa ni Koreje neće biti, ako stranci uzmu naše žene i ubiju […]

Leave a Reply to skitara0404Cancel reply

Discover more from AleksandraNM

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading