Eh poezijo,
što me zatičeš tako do suza
do jeda i gladi i besa
do rastočenja
usksnuća i vaznesenja
tako do bola i kostiju,
tako bez daha
do duše i duše moje duše,
tako do smeha i jecaja,
tako do ljubavi
života i smrti,
eh poezijo
jednostavnosti
istina i suština.
Eh poezijo
bez reči do reči,
do čežnji i do prepoznavanja.
Оставите одговор