Šta da Vam kažem.

Došao sam da Vas vidim, još jednom, jer znam da Vas je moja majka mnogo volela.

Nemojte molim Vas, kako sledeći put nećete biti živi!? Ajte, nikako to neće biti. Vi ste uvek bili vitalni. Sirota moja majka, bar da me je videla pre smrti.

Kako što nisam došao?

Nisam mogao, eto nisam. Ona moja kuja nije dala. E, bar da je nisam slušao.

Znate kakva je ona žena bila? Prevarantkinja, eto kakva.

I roditelje je svoje prevarila. Meni pričala da su oni loši…A oni..Kad su došli iz Brazila, prošle godine, boga oca su potrošili. I poklone doneli, još kako skupocene. Onda su mi se tek oči otvorile. Onda. Još sam patio kad je pobegla. I devojčice su patile.

Sad neće da je vide očima. Neće. Majka nemajka.

Nije više ni lepa. Puši i šljoka sa tim njenim. Ugojila se…

Lagala je i da je doktorka. Ni drugu godinu nije upisala. Kakva medicina? Kurvetina! Da ostavi dve kćeri i muža i ode sa tim probisvetom. .

Neću više sa pričam. Ja sam čovek lep i dobar. Valjda ću naći ženu …

A što me pitate za mamin krov na kući? Neću ga opravljati.

Pa nisam ja sisao vesla . Oni meni 7 evra kvadrat? Pa nema šanse! Samo za ruke!!!. Pa zidao sam ja po celoj Španiji. Nisam ja kuče od juče.

Tatinu kuću?

E, nju sam prodao. Da prostite, ni za q nije bila.

Koliko?

140000 evra.

Ma da. Sve sam isplatio . I dugove. Sve.

Vama sam doneo evo, sok od višnje. Znam da ne jedete slatko.

Ma, ja sad nešto mislim… kad odem…Možda i dobro kažete, ovo je zadnji put. Neću se ni vraćati. Jednom još moram, da prodam i maminu… Neće mene Srbija videti više. Eto, neće. Sve šktice i prevaranti. A u Španiji more plavo…

🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊🌊

Živeli smo na ostrvu. Norveška bajka. Šume i more, masno kao nafta. Boje, prečisto, kristal.

Ali kiša kad počne da pada…Pada mesecima, ne možeš to da zamisliš. Kao da ti topi kosti.

Znaš kako…Osam godina tamo. Poslednja godina u Oslu, još je gore bilo. Sve smo sebi poslove nalazili da što manje ostanemo sami. A ja, drugaricu ni jednu. Neće Norvežani da se druže sa strancima. Neće

Nova godina, on ja i deca, slava, on ja i deca, rođendan…A ostrvo malecko, nemaš gde da pobegneš.

Najviše mi se dopalo kako klinci u vrtiću, tamo sam radila kao asistent, spavaju u šumi i kad kiša pada. I po ceo dan su napolju. Zapale vatricu i igraju se. Pojedu parče hleba sa nekom ribljom paštetom za uši i igraj se…Neke njihove trule kobile i piljaka. A bebe spavaju u kolevkama u jagnjećim kožama i vuni. Divota.

Ma vratili smo se. Živim ovde sa svojima, u Bataji.

On je ostao. Pa ne znam, valjda će doći nazad. Gradi brodove tamo. Može i bez tate, sposobna sam ja, još kako.

A moja deca, konačno, na srpskom. Sve imamo .

I srećni smo.

🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅🌅

Kali Juga.

Gospodari sveta, zaštićeni, u klaudu, dvorcu, šatou, dači, palati.

Prost puk, u hordi koja samo što nije krenula.

Meta i trans.

Čak i ribe boli more.

Nema nigde Srbije.

Kuda ćemo?

Ne znam

🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀🌀