Lažeš. Bre, lažeš čim zineš. Lažeš prijatelje, majku, porodicu. Lažeš ženu, devojku, oca svoga. Lažeš da si bolji nego što jesi, lažeš da si čovek od reči, lažeš da imaš obraz, lažeš da na tebe može da se računa, da si timski igrač, dobar muž, otac i sin. Lažeš da ćeš zasukati rukave, podmetnuti leđa, okrenuti drugi obraz, utešiti, pružiti ruku, pomoći. Lažeš toliko, da lažeš i kad ne moraš. Kad te niko ne tera, niko ne pita, nikom nije stalo. Lažeš boga mi i kad te teraju, pitaju, kad im je stalo. Lažeš o svojim delima, herojstvu, avangardi. Lažeš o svom zdravlju i obrazovanju. Lažeš o krvnoj slici. Lažeš da imaš gvozdena muda. Lažeš toliko da si zaboravio šta si rekao da si doručkovao. Lažeš o svojim uspesima, vizijama,ciljevima. Lažeš o onom što misliš i pričaš. Lažeš da nisi slavoljubiv, pakostan, zlopamtilo.

A pitaš šta ja radim?

Ja?

Ja zapisujem.