Da se jadan za…

Dokonim, taštim, sujetnim

koji su trčali tamo ovamo.

Iz svojih života zavirivali u tuđe.

Sakrivali se iza morala

izreka, učenja, religija.

putovanja na daleke destinacije po mudost.

Pardon, po mudrost.

Kina, Indija, antička Grčka.

Kao da su tamo nešto našli što već nikada nisu imali.

Gadili po tuđim dvorištima

iz pustog svojeg.
Rečima trpali

ćutanjem drpali,

malu svoju šerpicu gledali

za domovinu (al, samo za decu svoju).

Reči nemali i kad ih imali,

polu ljudi, više kanibali.

U ime dobra, zlo činili.
Sreća, radost, mir, ljubav.

Hleb, umetnost, reka, život.

Govorim i činim samo lepo.

Kratko mi je vreme, besmrtno.

A kada pišem, volim.

  • *Naslov je omaž istoimenoj drami iz 1996. Dejana Dukovskog, režija Aleksandar Popovski