Da se jadan za…
Dokonim, taštim, sujetnim
koji su trčali tamo ovamo.
Iz svojih života zavirivali u tuđe.
Sakrivali se iza morala
izreka, učenja, religija.
putovanja na daleke destinacije po mudost.
Pardon, po mudrost.
Kina, Indija, antička Grčka.
Kao da su tamo nešto našli što već nikada nisu imali.
Gadili po tuđim dvorištima
iz pustog svojeg.
Rečima trpali
ćutanjem drpali,
malu svoju šerpicu gledali
za domovinu (al, samo za decu svoju).
Reči nemali i kad ih imali,
polu ljudi, više kanibali.
U ime dobra, zlo činili.
Sreća, radost, mir, ljubav.
Hleb, umetnost, reka, život.
Govorim i činim samo lepo.
Kratko mi je vreme, besmrtno.
A kada pišem, volim.
- *Naslov je omaž istoimenoj drami iz 1996. Dejana Dukovskog, režija Aleksandar Popovski
Leave a Reply to aleksandranmCancel reply