Povodom 225 godina,  učenica drugog razreda Karlovačke gimnazije, Sofija Damnjanović je napravila lep i poetičan film. Fin narativ, svečarski duh, nešto nostalgije, ponos što si deo baš te priče, deo su filmskog rukopisa mlade autorke. Ovo je prvi put da na mom blogu u rubrici premijerno, pišem o nekome koga lično ne poznajem. Blogerska drugarica mi je svakako Merima Simovljevic Aranitović, koja svojom estetikom i profesorskim stažom u čuvenoj gimnaziji boji ovaj film naročitom, otmenom bojom.

Punih deset godina sam prateći Brankovo kolo bila gost najstarije srpske gimnazije, sa velikim zadovoljstvom i naročitim ponosom.

Sa decom je ovako. Što im više dižeš meru izazova, više mogu da lete. I tako je u svakoj školi. Od one najrenomiranije, do one koja se ne može pohvaliti neverovatnim rezultatima. Deca su ukras sveta.

Retki su dani kada u školi, na mom poslu, medju divnim, čupavim, šeretskim, pobunjeničkim, zapitanim i uspavanim, ambicioznim i onim koji to nisu, dečijim glavama, nisam nasmejana.

Deca sve vide, pamte i sve kapiraju. I tu se nije ništa promenilo. I nisu stare generacije bolje od novih.

Demagogiju, defetizam i zluradost, stereotipe i pesimizam, odrasli neka ostave za sebe. Mladost i obrazovanje su najveći duhovni kapital za svaku naciju. Ovaj film je živi dokaz tome. A Karlovačka gimnazija i njeni učenici, izmedju ostalih, Pavle Solarić, Dimitrije Davidović, Sima Milutinović Sarajlija, Milovan Vidaković, Jakov Gerčić, Josif Rajačić, Stefan Šupljikac, Jovan Sterija Popović, Jovan Subotić, Branko Radičević, Ilija Okrugić Sremac, Đorđe Popović Daničar, Kosta, Dimitrije i Ilarion Ruvarac, Đorđe Natošević, Jovan Čokor, Milorad Popović Šapčanin, Milan Jovanović Batut, Jovan Živanović, Radivoje Vrhovac, Milan Nedeljković, Nikola Radojčić, Dimitrije Kostić, Vasa Stajić, Borislav Mihajlović Mihiz, Dejan Medaković, Vida Ognjenović su pisali najsvetlije stranice srpske istorije, nauke i umetnosti. I dalje to čine kroz nove generacije …

I zato…Vivat academia! Vivant professores!

A oni koji misle drugačije, ne zaslužuju ni pomena.